You bring me joy, you bring me sadness.

Čudno kako te jedna osoba može tako lako usrećiti. I nije važno onih 50 ili 100 koje te ne vole, koje ne voliš. Važna je samo ta jedna, koja ti stavlja osmijeh na lice i učini da ti srce kuca u grlu kad god ugledaš njeno ime na ekranu mobitela. Uvuče ti se u misli i izmami onaj osmijeh u kutu usana kad god je se sjetiš. A to je uglavnom stalno. Pa vrtiš u glavi scene, doživljaje... Sve ono što si pokušavao zapamtiti kako bi u noćima poput ove iščupao iz sjećanja sve to i prigrlio kao uspavanku.
A opet, ista ta osoba ima moć učiniti tvoje dane tmurnima i nikakvima. I to bez da kaže ijednu riječ. Ima mogućnost učiniti tvoj dan odličnim ili groznim. Pa kako ju volja...