srijeda, 4. rujna 2013.

Seks i grad, samo bez seksa i bez grada.

Tko o čemu - ja o vezama.

Ne znam kada se veza može nazvati ozbiljnom.
Je li to kada provedete dovoljno vremena skupa?
Ili to vrijeme uopće nije bitno, radi li se samo o osjećajima između dvoje ljudi, pa makar oni nastali nakon kratkog vremena?

Moja veza je od početka ozbiljna. Ne znam kako.
Imam 21 godinu, još mjesec dana. Smatrala sam se premladom za neke velike ljubavi.
Htjela sam još zabave, još bezbrižnosti i slobode. Barem još malo.
Ali pojavio se on i lagano se osjećam kao udata žena.

Nekako sam promijenila želje, prioritete...
Volim ono što sam uvijek mislila da ću mrziti.
I čudno mi je sve to.

Je li to poanta ozbiljne veze?
Vidjeti sebe s nekim za godinu, dvije, pet...
Nesvjesno se mijenjati i prilagođavati, ali da nas to čini sretnima, a ne frustriranima i tužnima.

Dugo nisam znala što da pišem. Htjela sam pisati, ali kao da se svaka tema, svaka moja misao činila davno potrošenom i istipkanom. Večeras sam pogledala 4 prastare epizode Seksa i grada. Volim tu seriju, volim Carrie u potrazi za tom nekom fatalnom ljubavi. I kao da se poistovjećujem s  njom.
Ali što se dogodi kada mislimo da smo našli tu pravu ljubav?
Jesu li duše nas tragača spremne spustiti sidro ili će jedan dio nas uvijek težiti novim potragama, iako smo svjesni da smo našli to što tražimo?
Hoćemo li se skrasiti ili pobjeći u strahu da je avantura traženja gotova?