Sunce obećajem - misli su mi pozitivne!

Proljeće je tu. Napokon. Duge, tmurne kiše dosadile su i meni, a i mojim tenisicama.
E pa, iz principa neću nositi gumene čizme u travnju!
Dočekala sam svoje. Sunce pecka kožu i polako me budi. Budi u meni neku euforiju, puni me energijom. Sad bih hodala, pjevala, letjela. Ali moram učiti. Damn. Nema veze, i to će proći. Barem mi ostaju kavice sa ekipicom, Trimuša, iznijeti stol na balkon i ručati u prirodi. Je da malo ptice pretjeruju, ali ajde. :D
Donijela sam neke nove stare odluke. Držim si fige da ih uspijem provoditi u djelo...
Neću mozgati, neću crnjake u glavi. ''Danas pičim samo smijeh, il' u kešu, il' na rate, meni svejedno je. Danas letim bez krila iznad ovog sivila...'' Tako nekako.

Naočale na glavu, narančaste baletanke na noge. 

Već koračam prema nečem boljem, ljepšem... Proljeće, I've been waiting for you. <3

You're the reason that I breathe, you're the reason that I still believe.

Ovo je jedan sretni post.
Ovo je post u kojemu je toliko ljubavi, da to ne mogu riječima reći.
Već dugo razmišljam da napišem par rečenica o ljudima koji mi znače više od svega, o onima koji su uz mene i kad mi sve lađe tonu. Pa evo, došao je i taj dan, odnosno noć. :)

Do sada sam prolazila kroz svakakve faze, pokušavala biti svašta nešto dok nisam otkrila što sam zapravo. I kroz sve te moje hirove, faze, odrastanje oni su bili tu. Kad bi me netko pitao što je najvrjednije u mom životu, bez razmišljanja bi odgovorila - prijatelji. I oni to uistinu jesu. Oni pravi prijatelji su kao dragulji, i baš zato ih čuvam duboko u srcu, pokušavajući da ih ne izgubim na svom putu... Trpe moje najgore dane, smiju se i plaču sa mnom, pa mislim da su zaslužili i po par rečenica kao jedno malo ''hvala''.

Krećem, bez nekog reda. :)

Draža - moja 3 godine mlađa sestra. Kako odrastamo shvaćam kako je predivna osoba postala- ima svoje ''ja'', dovoljno osjećajna, a opet dovoljno jaka. Pametna, sposobna, uvijek ''tu''. Već sada su mi smiješne naše svađe od prije par godina. Bez obzira na sve znam da je uvijek tu za mene, baš kao i ja za nju. I makar se ona često ponaša kao starija sestra, a ne ja, mislim da mogu dosta toga od nje naučiti. Volim te mawena. :)

Nikolina- Često sam u srednjoj na pitanje ''A tko ti je najbolja prijateljica?'' odgovarala sa ''Imam ih više.'' 

Na to pitanje već par godina imam samo jedan odgovor - Nikky. Predivna, predivna osoba. Osjećajna, pametna, dobra. S njom ni minuta nije dosadna, a naši razgovori me tako odmaraju. Nama ne treba nitko treći, same stvaramo zabavu. Najviše od svega želim joj sreću, jer njena sreća je i moja sreća...

Damir - Najbolji prijatelj na svijetu planetu. Osoba koja pršti od energije, pozitive, opuštenosti. Luđak k'o što sam i sama. :D Zabavan, predobra osoba. Hvala za svako tješenje, hvala što si rame za plakanje, prva osoba koja mi padne na um kad mi treba prijateljska pomoć. Radujem se našim šetnjama, raspravama, remiju u parku i svim glupostima koje su valjda samo nama zanimljive.

Mara - Kako je moguće da vam netko ni nakon 20 godina ne dosadi? Ne znam, ali moguće je. Mara je kreativac, njena dobrota je neopisiva, posebna je i genijalna. Vrijeme s njom leti. Jedna je od onih osoba koje ne moraš ni čuti ni vidjeti mjesecima, a onda kad se sastanete kao da ni dan nije prošao. Za nju nikakva žrtva ne bi bila previše jer zaslužuje sve na ovom svijetu. 

Jopa - Anđeo. Nemam druge riječi. Upoznale smo se preko blogova prije oho-ho godina i toliko se sprijateljile. Znamo sve jedna o drugoj, iako se još nismo vidjele. :(
Svejedno, ja živim za dan kad ću ju napokon zagrliti i znati da netko takav uistinu postoji.

Nela - Moja ex cimerica i prijatelj već 5 godina. Osjećajna, luda, pozitivna, smiješna. Kod nje riječ 'dosada' ne postoji. Legenda od žene, nemam što drugo reći. :D

Mila & Dijana  -Moje sadašnje cimerice. Hvala vam što trpite mene, moje skakanje, urlanje, histeriju, promjene raspoloženja, pjevanje... Znam da vam nije lako. Hvala što ste tu za mene, što se smijete sa mnom, tješite me, pomažete. Stvorili smo malu obitelj koju obožavam. Predivne ste, i iz godine u godinu me sve više oduševljavate. 

Mislim da sam sve bitne napisala.

Nisam osoba koja skuplja prijatelje. Cijenim prijateljstvo, stoga ulažem u prava prijateljstva, a na ona površna i ne obraćam pozornost. Sretna sam i zahvalna na ljudima koji me okružuju, sretna sam jer znam da su tu za mene, da s njima nema glume, pretvaranja, laži i tračanja. Volim ih zbog onoga što su, ali i zbog onoga što sam ja kad sam s njima. Pomažu mi da se izgrađujem kao osoba, da svaki dan učim. Pokazuju mi sunčane strane života i daju mi razlog da idem dalje, dan po dan.

Volim vas, budale moje. <3

Just a bad day, not a bad life?

Pokušavam učiti, ali bezuspješno.
Misli mi opet lutaju nekuda, i kako god da okrenem, opet sve završi na tebi.
Grozan dan. Kiša pada k'o luda, osjećam se zarobljena u ovom stanu, u ovoj koži. I pokušavam ostati koncentrirana, ali danas mi to nikako ne uspijeva. Ni minute.
Volim ovaj osjećaj; zaljubljenost, ljubav, nazovi to kako želiš.
Volim te potajno gledati, čuti ti glas, osjećati da si blizu, makar se ne mogla okrenuti jer bi bilo previše očito.
Ali ponekad mi tako teško pada... Teško mi pada činjenica da nikada neću biti dovoljno hrabra da ti u lice priznam da mi se mjesecima sviđaš, da si zadnjih par mjeseci jedino što mi je na umu... Da se molim za tvoju sreću, istodobno se nadajući da sam to možda ja... Nisam toliko jaka da se nosim sa svim posljedicama koje bi riječi ''D., zaljubljena sam u tebe.'' mogle izazvati. Definitivno nisam.
Ipak, negdje u ovom oversize tijelu krije se mala djevojčica... Djevojčica koja samo želi tu neku pravu ljubav, šetnje, kave, pričanje satima o glupostima, poruku u dva poslije ponoći. Te male gluposti koje svi oko mene imaju, a ja čekam već predugo da se i meni dogode.
Dr.House je rekao: 'I'm fine, I'm just not happy.'
Pa, mogla bi mu i ukrasti tu izjavu. Cijeli život hodam nasmiješena, ali nikad potpuno sretna.
I sad sam tu, tipkam ove riječi bez ikakva reda jer ne znam što bi drugo. Iskreno, na um mi samo pada da vrištim iz sveg glasa, ali nešto nisam ni za to raspoložena.
Hoću da znaš da postoji netko kome značiš ''nešto više'', tko u tebi vidi baš ono što mu fali.
Hoću da znaš da mi se pri samoj pomisli na tebe ruke tresu (cijeli dan danas, poludit' ću!), da me trbuh boli k'o da su u njemu aligatori... Da si mi prečesto u snovima (iako ti snovi nemaju baš neku radnju, češće su sličniji noćnim morama, ali svejedno).
Navikla sam biti sama. To je jedna od onih stvari koje možda najbolje i znam. Navikla sam i na nesretne ljubavi, ali nisam navikla na ovo, na ove osjećaje koji mi ne daju mira, tjeraju me da pišem, pjevam, skačem, pričam previše... Na konstantne promjene raspoloženja, na želju da te gledam i slušam po cijeli dan.
Nisam navikla da nemam baš sve pod kontrolom, a u zadnje vrijeme je tako.
Ne mogu si narediti da ovo sve prestane, a najlakše bi bilo da mogu.
Ali nisam sigurna želim li to... Najlakše nije uvijek i najbolje.
Samo da prođe ovaj nemir, samo da prođe ova kiša, hladnoća, želja za zagrljajima...
Samo da me prođeš ti? To ne.

Let it rain over me.

Nisam ljubitelj kiše. Nikako. Djeluje mi tužno, k'o da vadi svu depresiju iz mene. I ništa mi se ne da, najradije bi ležala, sama sa svojim mislima.

Ali ovih dana nije tako. Kiša pomalo pada već 3-4 dana, i možda po prvi put u dugo vremena uživam u njoj.

Hodam s kišobranom, osjećajući se kao da curica sa slike - smireno, bezbrižno.

Nisam depresivna, ali nisam ni hiperaktivna, nekako sam mirna, a u glavi hrpa misli. 

Slažem ih polako, odlučujući živjeti dan za danom, ne požurivati vrijeme, sudbinu, Boga...

Nisam običan čovjek, ali sam ipak samo čovjek, nemoćan protiv nekih viših sila. 

Učiniti ću što je u mojoj moći da mi dani budu sretniji, nasmijani, dobri... 

A za ono nešto više... Pa, to će doći, ili dolazi s tim, nisam baš sigurna.

Znam samo da sam preveliki sanjar da odustanem od svih maštarija. Znam i da me okružuju divni ljudi za koje nikada neću moći biti dovoljno zahvalna. Znam i da sam zaljubljena u D., ali ne onako prolazno zaljubljena, da ga želim za sebe i samo za sebe. Neee. Ovaj put je drugačije. Želim da je sretan, pa makar ja bila nesretna. Samo da znam da je on dobro. Za mene je lako, čvršća sam nego sam mislila. Znam i da se trudim postati bolja osoba. Nekad mi ide, nekad ne baš, ali valjda će i to s vremenom doći na svoje.

Idem dalje, stavljajući najuvjerljiviji osmjeh na lice. Pokušavajući biti dovoljno sretna da smanjim pesimizam u sebi. Učeći biti sretna s ovime danas, a sutra što Bog da. Pokušavajući sitnice činiti dovoljnim izvorom snage za današnji dan, i sutrašnji po mogućnosti.

Bit' ću JA, smušena i zbrkana, tužna i sretna u isto vrijeme. Hodat' ću po kiši il' suncu, svejedno, i udisati zrak,  nadati se nečemu više, ali očekivati minimalno. Jer očekivanja me dotuku.

Sretni i blagoslovljeni blagdani svima koji ih slave. <3