U Mostaru se ne osjeti božićni duh. Ali nikako.
A ja baš volim pred-božićno vrijeme, okićene ulice, to neko uzbuđenje. I danas sam došla doma, napokon. Tu je već drugačije stanje, osjeti se toplina, radost, ljuuubav. Samo nek' ostane tako.
Ne znam zašto, ali u glavi imam neku kočnicu koja mi ne dopušta da se odmorim. Kao da moram još nešto uraditi, pa se onda odmarati. Glup osjećaj skroz.
Puca me romantika. Prosinac i romantika, prvi put da osjećam takvu kombinaciju.
Uzimam vrijeme za odmor, pisanje i čitanje blogova. Uzimam vrijeme za spavanje i prisjećanje na zadnje tjedne. Ovo je bio one hell of a december.
Jučer je bio smak svijeta.
Sinoć:
Z: Zamisli sad bude smak svijeta, a ti i ja ovdje. K'o Titanic.
Ja: Aham, ti pogineš, ja preživim.
'ti pogineš, ja preživim' xD baš romantično :D
OdgovoriIzbrišiMa sva sam od romantike :D
IzbrišiHehehe,bas sam se nasmejala na ovo ti pogines, ja prezivim. :D
OdgovoriIzbrišiU2 :)
OdgovoriIzbrišiAjme draga da vidiš tek Šibenik, nula božićnog duha, baš ubija u pojam :(
OdgovoriIzbrišiI ovo s Titanicom me nasmijalo, odličan odgovor hehe :))
Šta je s tim gradovima više? -.-
Izbriši;) :*