One and only.

Moja "Anđelka Čuvarica" me već neko vrijeme pita kad će dobiti post.
Uporno joj govorim da ga je već dobila (dokaz!), ali uzaludno.
Onda malo razmišljam i shvatim da je ipak zaslužila još par riječi, nakon što sa mnom provodi doslovno 22 i pol sata na dan, a još ne pokazuje znakove ozbiljnog psihičkog ili fizičkog oboljenja.

Tibomira je organizirala igricu, a zadatak je napisati nešto posvećeno nekome posebnom.
Nisam se mogla odlučiti hoću li napisati kratki tekst ili pjesmu, pa evo oboje. :)
Sljedećih par redaka je posvećeno najdražoj mi osobi na svijetu.

Da nisam srela tebe

Ti šašava djevojko!

Kako je čudno zamisliti život bez tebe. Nemoguće. Toliko si prisutna u njemu, toliko mi značiš, da više i ne znam kako da ti to kažem i pokažem. Znaš me bolje nego što sama sebe znam, ne moram ti ni reći što me muči, razumiješ me u potpunosti... I tako je lako disati s tobom, pričati s tobom, smijati se i plakati.

Nemaš pojma koliko mi znači spoznaja da si ti uvijek tu za mene, ma kakva ja bila i ma što uradila.

Hvala ti što trpiš sve moje mane, što se smiješ na moje šale. Ostani uvijek takva - čista srca, bistre glave, hrabra, zabavna i iskrena. Jer... Bolja zapravo biti ne možeš. 

                              Tebi

Ako ikada poželiš otići iz ovog našeg svijeta

u neki tuđi, dalek i stran - nemoj.

Ako odeš, s kim ću dijeliti misli i snove,

sve gluposti koje mi se u glavi roje?

Tko će mi čitati iz očiju

ono što riječima ne mogu reći?

S kim ću dijeliti tuge i sreće,

sve ljubavi, manje i veće?

Ne znam jesi li ti nekada bila ja,

ili sam ja nekada bila ti...

Samo nemoj ni pomisliti

pobjeći, otići, nestati...

Kud god kreneš ti - idem i ja,

jer bez tebe ne vrijedim ni upola.

"Bezobrazno su zelene."