subota, 19. svibnja 2012.

Sve će doć' na svoje misto...

Najradije bih kraj naslova posta dodala još stotinjak upitnika. Ali neću.
Pokušavam samu sebe ubijediti da će biti tako, da će se sve posložiti.
Da sve ovo što se događa ima neki smisao, netko zna šta radi.

Ovo slušam cijeli dan. Nakon sinoćnje depresivne večeri i pomalo depresivnog tjedna, treba mi tješenje.
Treba mi zagrljaj i riječi ''Brzo će jesen, sve će biti dobro, ti ćeš biti dobro.''
A nema nikoga tu da me utješi.
I u glavi vrtim prošla ljeta, bezbrižnost. Sate i sate šetnji s Marom. A ovo ljeto neće biti nijedna takva šetnja. Neće biti Mare do jeseni... Nema više šetnji pod zvijezdana, glupiranja, pričanja o svemu i svačemu.   Vrijeme je uozbiljiti se i raditi nešto od života.
Vrijeme je odrasti.
Kad smo postali takvi, ni sama ne znam. Kad smo odrasli, kad smo se zadubili u vlastite živote i zaboravili kako je prije bilo?


Ne znam gdje ću biti za mjesec dana, što ću raditi...
Malo stvari znam ovih dana. Zbrkana sam i ne mogu se dovesti u red. Ne mogu razmišljati.
Samo želim zaspati i probuditi se u nekoj 2008.-2009.-oj godini. Ponovno biti djetinjasta, velika beba, bezbrižno se smijati, ne brinuti se oko ispita, novca, posla... Ne znam jesam li spremna odrasti, početi brinuti za sebe. Nekako više volim brinuti za druge. Ja... Ja ne pripadam ovdje. Ja ne pripadam nigdje.

Broj komentara: 7:

  1. Isto se pitam svaki dan...jebiga, moramo dalje, ali ljubomorno i dalje čuvam to dijete u sebi...izroni kad se najmanje nadaš ali ne možeš da mu se, iskreno i neusiljeno, kao dijete, obraduješ....

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislim da se svi trenutno tako osjećamo, ali vrijeme ide dalje i naravno da će se dogoditi još 10000000 lijepih ali i ružnih stvari :)

    Veliku pusu ti šaljem i glavu gore <3

    OdgovoriIzbriši
  3. Nemoj nikada ni da odrastes skroz. Samo za neke stvari. Tako to ide. Ali sacuvaj taj deciji deo, kanalisi ga na nesto i u slobodno vreme to radi, sto da ne ...

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3