Nagradnjača.

Lolila i Betmenka su me nagradile Liebster nagradnjačom. Curke moje, hvala. :)

Ako sam dobro skužila pravila, prvo treba napisati 11 random stvari o sebi.
Sooo, here I go.

1. Obožavam duuuuga tuširanja, sve dok ima tople vode.
2. Odmornija sam nakon kraćeg sna nego nakon cijelonoćnog spavanja. Čudno.
3. Velika sam mazilica.
4. Štreber u duši, ili kako se ja zovem - kul štreber.
5. Ne volim duge shoppinge i besciljno lutanje trgovinama.
6. Za 1.maj mi dolazi Betmenka, strašno se radujem tome. Malo me hvata panika što ću obući i hoće li joj se svidjeti live verzija mene...
7. Prije sam samo gledala romantične komedije. Sad sam si ih zabranila. Iskrivile su mi sliku realne ljubavi.
8. Ne volim horoskop.
9. Znam engleski, natucam španjolski, učim njemački, želim naučiti talijanski.
10. Omiljeno godišnje doba mi je proljeće, procvjetam. :D
11. Najdraži crtani likovi su mi Patrick Zvijezda i Winnie the Pooh.

E sada, odgovori na postavljena pitanja.

Lolila me pitala:


1. Voliš li kuhati i peći kolače?  Više volim kuhati, nego peći kolače. 
2. Koje ti je prijevozno sredstvo najdraže?  Automobil. :D
3. Jesi li alergična na što?  Nisam, kao mala sam bila alergična na plišane igračke, ali srećom me prošlo.
4. Pišeš li dnevnik ili ti je blog dovoljan?  Blog mi je dovoljan, odustala sam od dnevnika nekad početkom srednje škole.
5. Koja ti je najčudnija navika? Hmmm... Ne mogu zaspati ako se ne pokrijem po glavi. Ili barem do pola glave. :D 
6. Pospremaš li krevet svako jutro nakon ustajanja? :D  Ne. Nekad žurim na fax, pa krevet čeka poslijepodne. Ili prvo popijem kavu, spremim se, pa ga nekad kasnije pospremim.
7. Koju si najskuplju stvar kupila, a kasnije shvatila da je za smeće?  Ajme, ne znam. Ne sjećam se baš nekog velikog faila... Očito imam sreće s tim. :D
8. Bojaš li kosu?  Ne. Prije jesam i opet ću morati jer lagano sijedim. -.-''
9. Imaš li naviku slušati glazbu u svim i svakavim prigodama? (dok čistiš, kuhaš, voziš se...)  Pa i ne baš. Ovisi kako sam raspoložena i jel mi se žuri obaviti što imam. 
10. Imaš li barem jednu prijateljicu iz djetinjstva s kojim si još uvijek super? Imam. Mara moja <3
11. Što misliš o blogonagradama? :D Gnjavaža ili prilika da se sazna puno toga o drugima i samoj tebi?  Ovo drugo. Nisam neko njuškalo, ali mi je zanimljivo bolje upoznavati blogerice. :)

Betmenku zanima:

1. Koji lak imaš na noktima?  Nježno rozi šljokičasti. :D
2. Opiši sebe u tri riječi? Emotivna, naivna, kreativna.
3. Omijljena serija/film/knjiga?   How I met your mother/Beastly/nemam jednu omiljenu knjigu, ali recimo  bilo koja Cesarićeva ili Jesenjinova zbirka dolazi u obzir bilo kada
4. Da li si voljela svoju učiteljicu? Pa onako, nisam baš. Nije bila naročito draga.
5. Čega se najviše bojiš? Budućnosti, da ću razočarati i sebe i ljude oko sebe, zmija.
6. Kad bi mogla nešto promijeniti na sebi (fizički), šta bi to bilo?  Manje kilograma. :P 
7. Koji slatkiš/čokoladu/kolač/bombone/biloštaslatko najviše voliš?   Velika Milka s keksom. Nema dalje.
8. Bi li radije živjela u kući ili u stanu?  Ne znam, ili u manjoj kući ili u stanu u zgradi gdje nema puno stanova. :D
9. Ko ti je najljepši lik na planeti?  Bojan, domar u mom domu. Pa Robert Pattinson.
10. Tvoja omiljena pjesma/pjesme?  Toše - Jedina, Nickelback - Lullaby,  Bon Jovi - Runaway...
11. Zbog čega si ponosna na sebe? Zbog toga što sam uspjela staviti razum ispred srca i učiniti najbolje za sebe. Ma koliko to teško bilo.

E sada, ja nominiram sve one koji nisu bili nominirani. Dosta vas je već odgovaralo na ovu nagradu, ali za one koji nisu (a ne zanima me žele li, moraju :D) idu sljedeća pitanja:

1. Gdje se vidiš za 5 godina?

2. Najluđa stvar koju si ikad uradila?
3. Najgora navika?
4. Na što najviše "padaš" kod suprotnog spola? :D
5. Kad bi sad dobila loto, s novcem bi...?

6. Je li ti blog više zadovoljstvo ili obveza?

7. Da se ne zoveš kako se zoveš, voljela bi se zvati... i zašto?

8. Pjesma koju zadnjih dana najviše slušaš?

9. Najduže prijateljstvo?

10. Što misliš o društvenim mrežama?

11. Vjeruješ li u sudbinu? Da/ne, zašto?

Toliko, adio. :*

Stoćka.

Evo, tipkam i stoti post na ovom blogu. Teško mi je povjerovati da ima sto naslova, sto tekstova i tekstića, svih mojih većih i manjih gluposti... Iako je ovo jedna od onih večeri kad bih se najradije srušila u krevet, neću. Još. Noge me izdaju i oči mi se same sklapaju, ali želim tipkati. Nekako sam radosna. Dani kada nemam pola minute za sebe maksimalno me iscrpe, ali sam puna dojmova, sretna i vesela.
Ovaj prvi troznamenkasti post posvećujem svim ljudima oko mene koji mi daju slobodu da budem ono što jesam. Ljudima s kojima se mogu brutalno zezati, bez da se itko naljuti. Ljudima s kojima su kave opuštene.
Ljudima s kojim se slikam u liftovima i duuugo biram idealnu nijansu crvenog laka za nokte. I još milijun gluposti. Takve stvari čine sreću. Male, taj trenutak možda čak i nebitne. Sjediti na Trimuši, brati tratinčice i pustiti mozak da lebdi jer nam tada baš i ne treba. I oni ljudi, kilometrima daleko, koji me svojim riječima uspiju obradovati, utješiti, nasmijati. To beskrajno volim.

Blog mi se zove "To nije moj svijet."
Možda stvarno nisam imala svoj svijet, osjećaj pripadnosti negdje i nekome, ali s vremenom osjećam da sam pronašla svoje mjesto. Kao da sam uspjela izgraditi svoj svijet. On nije ružičast, uvijek sretan i blistav. U njemu ima i tmurnih, teških i loših dana. Ali je moj. I znam da se imam zašto radovati kada pomislim da mi se ništa ne da. Znam da me čekaju genijalni dani, koje definitivno ne želim propustiti.  :)

Give me love.

Ljudi nisu Toshiba, pa da dolaze sa "no matter what" garancijom.
Suludo je očekivati da će netko biti tu za tebe bez obzira kako se ponašaš prema njemu.
Svaki odnos zahtjeva pažnju, vrijeme i ljubav, bez obzira bio to prijateljski, rodbinski ili odnos nekog para.
Možemo mi govoriti da ne očekujemo ništa od druge strane, ali to nije istina. Svatko očekuje da pažnja, emocije i ljubav koju daje dobije natrag, i to barem u istoj mjeri. Nitko ne voli biti onaj kojemu je više stalo. Kada ti je više stalo, kada osjećaš više, kao da bacaš sve to u vjetar. Kod ovakvih emocija je poželjan bumerang efekt.

Dogodi se da ne dobivamo emocije nazad. Najgore je kada to traje i traje. Dajemo cijeloga sebe, a nemamo ništa zauzvrat. Vrijeme leti, a mi stojimo u mjestu, čekajući nešto što ne dolazi.  Možda je tada najpametnije staviti točku i krenuti dalje. Nije najlakše, ali ne vrijedi gubiti vrijeme na nekoga tko ne cijeni ono što pružamo.

Ipak, dogodi se da i mi budemo ti koji ne mogu uzvratiti emocije. Ne zato što ne želimo, nego jednostavno... Ne možemo. Ne može se čovjek natjerati da voli, da osjeća nešto što ne osjeća... To se ili dogodi ili ne. Mislim da je u ovakvim situcijama najpametnije i najkorektnije biti iskren prema drugoj strani. Reći kako stvari stoje, pa kud puklo - da puklo.

U bilo kojem slučaju istina je najbolje riješenje. Barem ja to tako gledam.
 Bolje i najgora istina, nego najljepša laž.
Bolje razočaranje na početku, nego nekada kasnije, kada postane milijun puta teže.

Svašta sam nešto u ovom postu nabacala. Danima mi se neke stvari motaju po glavi, ali nikako da se poslože. Svašta se nešto izdogađalo, i polako izlazim na kraj sama sa sobom. I dok si slažem misli i izlazim na kraj sa svime što ostavljam iza sebe, lagano me hvata muka od svega onoga što me čeka. Nemam volje za optimizam, neka bude što treba biti.

Što sam još mislila napisati?
Ah, da. Pokazati da vam je stalo do nekoga ne čini vas ranjivijima, ne ruši vam image...
Zato je potrebno ljudima dati do znanja da vam znače, da vam je stalo. Dok su još uz vas.

Ako potraješ mi ti.

Vjerujem u tu ludu ljubav.
Zovite me ludom, ali vjerujem.
Vjerujem da naiđeš na "tog nekoga" za koga si spreman ići glavom kroz zid, prekršiti sva pravila, uraditi i nemoguće. Jer ti je stalo.

Ne znam imaju li takvi osjećaji rok trajanja. Izblijede li, zamijene li ih neki novi. Možda bolji?
Ali i ne zanima me. Jer, trenutak koji imamo sada neće se ponoviti. Zašto ga potratiti u razmišljanju što će biti i kako će biti? Znam da treba misliti i na budućnost, ali polako... Sve će doći na svoje, vjerujem.
Preoptimistično? Možda.

Hvatam se da u pojedinim trenutcima kočim nogama o tlo da ne poletim.
Na neke riječi mi nešto u trbuhu zaigra. I poželim zadržati neke trenutke zauvijek.

Probleme i prepreke ćemo riješavati usput.
Neću s njima probijati glavu, neću im dati da me koče.
Let it be.

Nakrcala sam post ljubavnim slikama. Htjela sam jednu ili dvije, ali kroničnom romantičaru su sve lijepe i ne može se odlučiti. Pa vam eto puno slika. I malo teksta. Jer ja ne znam pisati kad sam sretna.

Zapravo, ne znam opisati svoje raspoloženje. Ne skačem od sreće, već sam onako... kul.
Čekam što će biti, uživam u svemu što polako dolazi. Nadam se najboljem, ne očekujem ništa.
Sve je staro, a opet je sve novo.

Čuvaj me.

Ako su to samo bile laži.

Ako išta mrzim, to je laž.
Postala sam alergična na nju.
Mala, velika, ozbiljna ili ne, svejedno.
Laž mi je laž.
Ne koristim se njome, ili barem to ne primijećujem.
Idem iskreno, pa kako završi. Možda to i nije uvijek najbolje, ali jedino tako znam.
Međutim, nismo svi isti. Netko će koristiti laži da izvuče neku korist za sebe, netko da napravi smiješnu podvalu. Svejedno, kad me jednom slažeš, moje povjerenje u tebe pada.
Kako onda očekivati da vjerujem bez zrnca sumnje u bilo što poslije laži?
Jednom poljuljano povjerenje teško je ponovno učvrstiti, vratiti na staro.
Čuvaj ono što imaš dok je uz tebe, jer kasnije može biti kasno. I nemoj jeftinim lažima poljuljati sve prije rečeno i učinjeno. Nije vrijedno toga.

Uz malo zakašnjenje neka je blagoslovljen Uskrs svima koji slave! :)
Nadam se da se niste prejele kao ja.

Danas je 1. april. Valjda su danas šale i sitne laži dozvoljene. Budite kreativne, ali nemojte pretjerati. :)