Ljeto u slikama

Volim ovo ljeto. 

Ne znam što točno volim. 

Mislim da je to činjenica da sam dva i pol mjeseca na miru, bez nekih poslova, briga, učenja. 

E to odmara! 

Biti doma, a ne biti skoro nikada doma. 

Spavati bez uključene budilice. 

Sređivati se, družiti, jesti sladoled i piti Senzaciju. 

To sam čekala. :)

Par ljetnih slikica:

Dan započeti na balkonu sa sekama, uz kavu i tortu... 

Za sve ostalo tu je Mastercard, jel.

Tipično ljetno jutro, moraš ga volit'.

Gotta luv it.

Kad se navučeš na efekte, pa se slikaš samo da ih isprobaš sve.
I samo nek' šljašte.

Sparkly.

Nisam baš sposobna u pravljenju kolača. 

Više sam za kuhanje konkretnog ručka. 

Zato se moram pohvaliti prvim samostalnim desertom. 

I bili su odlični. :)

Muffin-o-mania.

S vremena na vrijeme me treba podsjetiti da mi je skoro 22 godine i da bih se možda trebala uozbiljiti malo. To je inače tatin posao, a ako on slučajno zaboravi dogodi se nešto kao na slici ispod. :D

Damir me "krki". :D

Onda se lagano baci đir sa sekom, pa budemo totalno moderne u jeans hlačama.

Summer in GP. :D

Ili se sprema za kavu, pa mi cijeli tim pomaže.
I budem lijepa. :D

Curlyyyy. 

Bilo je tu par rođendana.
Volim rođendane, ali samo zbog poklona.
I kad vidim da ljudi ne otvaraju poklone dođe mi da ih ja otvorim, bez obzira što nisu moji.
Kad odrastem želim biti otvarač poklona. :D

Inana moja.

Jedva sam se suzdržala da ne nakrcam ovaj post sa još sto slika.
Šta ću kad ih volim. :)
Evo, mali update od mene.
Nadam se da uživate u ljetu. :*

Back in my life.

Dok u pozadini trešte brzi i plesni ritmovi, meni nešto u glavi trešti. Neki alarm da sam opet izložena udarcu. Ne znam kako pobjeći od toga. Kada god pomislim da sam bolje, zapljusne me novi val i tek onda shvatim da je pobjeći od te priče vjerojatno najteža stvar za uraditi. Sve mi se kao bumerang vrati, ali ne u glavu već u srce. Koliko god pokušavam biti jača od toga, znam da ću se i noćas vrtjeti u krevetu, a san neće doći dugo i dugo... Zašto? Zato što ta jedna osoba ima neku čudnu moć da mi poljulja život, a da toga nije niti svjesna. Zapravo mi je smiješno kako u životu donekle uspijevam kontrolirati emocije prema svima, a onda dođe ta jedna THE osoba i gotovo. Bum. Glavom o zid, jer ne znam i ne mogu drugačije. Nemam vlast nad sobom, svojim mislima i osjećajima. Barem ne u potpunosti. Da imam, davno bi ta priča završila. Ili ne bi uopće počela, još bolje. Ovako... Ostaje mi se samo boriti, boriti da me ne uništi ponovno, da ne uništi najbolju stvar koju imam. I borit' ću se, itekako. Fuck you, Z.

Srećaaa.

Ne znam pisati kad sam sretna, ne znam i ne znam.
Šta da pišem?
Da sam sretna, da mi život ide nekom putanjom koja se meni izuzetno sviđa? E pa - sve to.

Ne moram učiti. Izlazim, lutam, spavam, kuham. A sve to volim.
I ljeto je. Nije još ono vruće ljeto da se mogu sunčati i dobiti finu boju, ali bit' će i to.
Do tada odbijam nositi traperice.
Ne briga me što su mi noge neon bijele (postoji li neon bijela?! :D). I što su debele. :D

Guštam. I volim ljude oko sebe. Ali ono baš baš.

I eto. Uživajte. Šta da vam drugo kažem...
:)