četvrtak, 28. veljače 2013.

I moja sjena se od mene odrekla.

Ni sama sebe ne slušam u zadnje vrijeme. Govorim, ponavljam, ali ova "ja" unutra neće da sluša.
Tvrdoglava ja. Koliko god da se trudim uvjeriti se u neke stvari, ne uspijeva mi. Padam pred vlastitim željama, ciljevima, odlukama. Poželim da se mogu uključiti u struju i napuniti nekim naponom.
Treba mi snage. Stvarne snage. Jake želje, odlučnosti, ustrajnosti. Ne ove snage kakvu glumim da imam, kada nabacim osmijeh ujutro u 7 sati, pa ga skinem navečer pred spavanje. Jer se očekuje da sam dobro, da sam sretna i nasmiješena. A i uvijek je bilo lakše reći da si dobro, nego objašnjavati zašto nisi.
Evo što lažem druge da sam bolje nego što jesam, ali gore od toga je što i sebe lažem, pokušavam se uvjeriti u nešto što nije potpuna istina. Kao da će me priznanje da me neke stvari smetaju, pogađaju učiniti krhkom poput stakla.

Ovo slušam  zadnjih dana. Divna pjesma. "Zaboravom tugu pokrijem." Tako nekako...
Nađem si pjesmu za pojedine faze. Sad je ova na repertoaru, pa do daljnjega.

Dobro sam ja... Bit' ću dobro.

Broj komentara: 6:

  1. uhhhh...ima tih faza...bar ih kod mene ima...kad se umorim i pomalo pogubim sebe...šta znam, ja se dotučem nekom depresivnom muzikom, pa se onda polako dižem i vraćam. I mene energijom puni voda, konkretno reka...mada bi i more pasovalo...svako ima neki svoj prekidač :) Drž se!

    OdgovoriIzbriši
  2. ja mislim da ces procvjetati kada proljece dodje, bar sam ja takva :)

    <3

    http://elzanapjevic.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3