četvrtak, 22. studenoga 2012.

Ovih dana.

Nekakvi bezlični dani...
Turobni, nezanimljivi, pomalo ubitačni.
Dođe mi da se zavučem u krevet i čekam neku promjenu.
Trebaju mi boje. Treba mi više smijeha...

Ali sada si to ne mogu dopustiti.
Ne mogu se glupirati s najdražom rajom, već se moram zatvoriti u sobu s knjigom u ruci.
Zadnjih mjesec i pol - dva dana moglo bi se sažeti u ovu pjesmu.
Zato sada ne mogu zamisliti da se moram smiriti i učiti satima. A baš mi se ide u šetnje, na kave, vani, plesati, u kino, piti višnju... I još milijun stvari.

Moram se organizirati.
Smiriti. Smijati.
Učiti, ali i živjeti.
Nekako ću ja to...

Broj komentara: 15:

  1. Pa slobodno se ti smij i izađi s rajom. :p

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I padni sve kolokvije, right. :P

      Izbriši
    2. Pa ne moraš izać 12 sati s rajom, dovoljno je sat - dva. :p

      Izbriši
    3. Tih sat-dva imaju 12 sati posljedica... :D

      Izbriši
  2. Keep your head up, sve je to prolazno! :*

    OdgovoriIzbriši
  3. Možeš ti to, samo polako :*** drži se :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Odradi to sada, višnja će da čeka!I sretno!

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja jedan dan u tjednu odredim za ludovanje pa izdržim cijeli tjedan. Nikako sjest i koncentrirat se, misli mi luduju i nikako ne učim :/ ali samo polako, možemo mi to! :D
    <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poznato, poznato...
      Nadam se da možemo, držim ti fige. ;**

      Izbriši

Hvala. <3