Nekakvi bezlični dani...
Turobni, nezanimljivi, pomalo ubitačni.
Dođe mi da se zavučem u krevet i čekam neku promjenu.
Trebaju mi boje. Treba mi više smijeha...
Ali sada si to ne mogu dopustiti.
Ne mogu se glupirati s najdražom rajom, već se moram zatvoriti u sobu s knjigom u ruci.
Zadnjih mjesec i pol - dva dana moglo bi se sažeti u ovu pjesmu.
Zato sada ne mogu zamisliti da se moram smiriti i učiti satima. A baš mi se ide u šetnje, na kave, vani, plesati, u kino, piti višnju... I još milijun stvari.
Moram se organizirati.
Smiriti. Smijati.
Učiti, ali i živjeti.
Nekako ću ja to...
Pa slobodno se ti smij i izađi s rajom. :p
OdgovoriIzbrišiI padni sve kolokvije, right. :P
IzbrišiPa ne moraš izać 12 sati s rajom, dovoljno je sat - dva. :p
IzbrišiTih sat-dva imaju 12 sati posljedica... :D
IzbrišiSretno! Izgurat ćeš :*
OdgovoriIzbrišiNadam se. :D :**
IzbrišiKeep your head up, sve je to prolazno! :*
OdgovoriIzbrišiZnam, pa čekam da prođe. ;) :**
IzbrišiMožeš ti to, samo polako :*** drži se :)
OdgovoriIzbrišiPokušat' ću, hvala ti. <3 :**
IzbrišiOdradi to sada, višnja će da čeka!I sretno!
OdgovoriIzbrišiHvala ;)
IzbrišiJa jedan dan u tjednu odredim za ludovanje pa izdržim cijeli tjedan. Nikako sjest i koncentrirat se, misli mi luduju i nikako ne učim :/ ali samo polako, možemo mi to! :D
OdgovoriIzbriši<3
Poznato, poznato...
IzbrišiNadam se da možemo, držim ti fige. ;**
To mi je plan. :D
OdgovoriIzbriši