četvrtak, 25. listopada 2012.

Sve se promijeni...

Napokon jesen kakvu sam čekala. Lišće, nema kiše, lagani vjetar, šetnje...
Napokon i promjena tempa. Od kronične ljetne dosade, pa do jesenjeg 'ne znam tko mi glavu nosi' tempa.
Faks, menza, spavanje, kave. Ne viđam internet baš. Uz ovakvu konekciju u domu, glava me zaboli samo dok mi bilo koju pjesmu otvori, da ne spominjem nešto drugo.

Tjedan mi prođe u prisjećanju na neka prošla vremena. Gledala sam slike stare 5-6 godina, neprepoznatljivi smo, ali bar smo se nasmijali. I prisjećam se prošle godine i kolika smo djeca bili. U silnom pokušaju da ne odrastem, shvatih da sam odrasla. Nije mi više sve smiješno, nije mi samo do zezanja, sada želim učiti, uspjeti. Nisam mislila da ću ikada reći da sam odrasla, ali očito se opet potvrdilo ono "nikad ne reci nikad". Drago mi je da sam zrelija, da drugačije razmišljam. Zadovoljna sam sobom. Uvijek ima sitnica koje se mogu promijeniti, ali...
Koliko god ludim tempom trenutno idem, dobro mi je. Živim u realnosti. Ja. U realnosti. Ne stižem maštati, i to je zapravo pozitivna stvar. Govorila sam si 'Real world can wait.' E pa, ne može i ne smije.
Sada sam ovdje, i trebam to napraviti vrijednim. Trebam živjeti, ne sutra, već odmah, jer današnji dan se nikada neće ponoviti i bilo je i vrijeme da to shvatim.

Izbjegavam ljude koji mi crpe energiju, družim se s ljudima s kojima mogu satima razgovarati, koji me raznježe i nasmiju... I u svemu tome shvaćam da imam divne ljude oko sebe, koje ne bih mijenjala ni za što.
To je moje bogatstvo, i sada se osjećam k'o najbogatiji čovjek (žena) na svijetu.

             "Ni mi, od nekada, nismo više isti." 
                                                Pablo Neruda



Broj komentara: 14:

  1. Mislim da ne odrastaš onda kada prekineš maštati... Ja odavno ne maštam, i ganjam karijeru... Uvijek su mi govorili da sam teški realista... To što ti nije do zezanja, isto nije pokazatelj da si odrasla... Jednostavno da si se uozbiljila... Ja vjerujem da čovjek nikada ne odrasta i to je dobro :) Onda kada umre dijete u nama, polako, ali sigurno, umrijećemo i mi...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ju ju... Hvala... Očekivala sam da će neko reći - vidi ove što filozofira... :D

      Izbriši
    2. Hvala vam drage moje :) :D

      Izbriši
    3. A ,sad ce dajdza, ne brini se ti nista :)))

      Izbriši
    4. Hahaha... Da, da.. .:D

      Izbriši
    5. Ne traži te niko... Gle čuda.. :P

      Izbriši
    6. Joj vidi ove što filozofira :PPP

      Izbriši
    7. Neka si ti meni srce moje to rekla :*******

      Izbriši
    8. Nisam mislila da sam odrasla pošto manje maštam, samo mi je drago da mi je realni svijet sada prioritet, a maštarije povremeni luksuz. :)
      A kako sam se lani zezala... Ma kakvo dijete od 5 godina.
      Nadam se da će u meni uvijek ostati to malo veliko dijete.

      I nemojte mi Dajdžu zezati, jedino je muško među nama, treba ga držati k'o kap vode na dlanu. :D

      :** <3

      Izbriši

Hvala. <3