utorak, 17. srpnja 2012.

I maštam, uvijek maštam.

Maštati nije ništa loše, zar ne?
Maštati o stvarima koje se nikada neće dogoditi, o onima koje se možda i dogode...
Znam da silno maštanje stvara očekivanja, ali što ako sam sretna maštajući?
Napokon mi se vraćaju sve stare misli, stara "ja". Odmaram, gledam zvijezde. Ponovno su mi drage.
I maštam, uvijek maštam. Nekako mi je postao običaj uspavati se nekom pričom. U glavi si razvijem neki film, ma kako nestvaran, i zaspim k'o beba.
-Do what makes you happy.- netko je nekad rekao.
Ako je tako, onda si mogu dopustiti maštanje bez ozbiljnih granica, tipkanje do ranojutarnjih sati, druženje s najdražom ekipom... Mogu si dopustiti sate i sate gledanja u ovo zvijezdano nebo. Sve dok mi je osmijeh na licu. :)


I sada
koračam sretnija,
koračam hrabrija.




4 komentara:

Hvala. <3