četvrtak, 31. svibnja 2012.

Remember those walls I built?

Baš kad sam pomislila da stvari ne mogu biti gore, bacila sve nade u vodu i odlučila pustiti sve nek' ide gdje hoće, pomiriti se sa tim da ne napredujem nimalo, dogodi se preokret. I to kakav.



Slušam Halo. Od jučer mi je u ušima.

Dva dana provesti neko vrijeme nasamo s njim. Neopisivo. Tolika sreća da ti se cimerice smiju kad uđeš u stan jer se ponašaš kao luđakinja. Ali nema veze.
Nije bilo ništa romantično, samo put od faxa do stana skupa, ali napokon sam uspjela pričati s njim bez nekog trećeg, pričati o nečemu osim o faxu. I mislila sam da ću se izgubiti, ali nisam. Sve je išlo tako... Lako.
Tako normalno, divno. Još prebirem dojmove, još mu se probam sjetiti lica dok je koračao pored mene.
I poželim da je svaki dan takav. Nije. Možda bude, a možda bude i bolji od toga.

Kako god bude, moram naučiti ne očekivati. Moram biti sretna sa sitnicama i ne tražiti odmah više, više, sve.
Ako se treba dogoditi, valjda će se dogoditi. Danas ili sutra, na jesen ili nikad, to nije baš u mojoj moći.

Na meni je da smirim srce da ne iskoči svaki put kad ga vidim.


I da, on svira gitaru <3

Broj komentara: 8:

  1. Tako sam sretna zbog tebe. Valjda ce se ta srece i nastaviti :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Kako mi ovo zvuči slatko <3

    Držim fige!

    OdgovoriIzbriši
  3. Baš mi je drago! :)
    "Kako god bude, moram naučiti ne očekivati." Iz svakog tvog teksta mogu izvuči barem jedan citat u kojem se pronađem. Mislim da bi se i ja trebala početi pridržavati toga, samo što je to teško! Uspjet ćemo, sigurna sam :)) <3

    OdgovoriIzbriši
  4. Jeeej, napredujete :) Samo tako nastavite i želim da ti svaki slijedeći post bude pun ovako lijepih dojmova!

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala vam cure, diiiivne ste! <3

    OdgovoriIzbriši
  6. Jao preslatka si, znam kako je tj. secam se kroz maglu. Slatke, slatke muke! Ne odustaj ako ti se svidja

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3