četvrtak, 10. svibnja 2012.

Bez tebe sve bi ovo već odavno k vragu otišlo.



Koje je bogatstvo kad pronađeš dušu tvoje duše. Tu neku osobu koja ti čita iz očiju, zna ti i najveće i najgore tajne, a i dalje je bezuvjetno uz tebe. Tu je da skupa plačete, smijete se, plešete, jedete sladoled. Tu je za sve.
Ne znam koja bi riječ opisala to kad imaš takvog nekog uz sebe. Sreća, valjda.
Ili nešto više od toga.

Znam Nikky evo već 6 godina, a kao da je prošla vječnost. K'o da je oduvijek bilo tako - ona i ja, ja i ona.
Osoba kojoj možeš reći i najgluplja razmišljanja, najveće tuge... Sve, apsolutno sve.
Previše smo slične, a opet u nekim stvarima različite, da me nekad i čudi kako tako dobro funkcioniramo.
Ne mogu zamisliti život bez nje, bez naših glupiranja, kava ili one predivne tišine. Bez svih gluposti koje su ovih godina učinile od nas ovo što smo sada  -već pomalo ozbiljne ženice, sa lošom srećom u ljubavi... Najbolje prijateljice, one koje se uvijek nadaju nečemu boljemu... One koje nabace najveći osmijeh i s njim šetaju kroz grad, a jedna pred drugom spuste maske i budu ono što zapravo i jesu - krhke, osjećajne, ponekad malo previše tužne, nježne i mirne...
Smiješno je kako vam neka osoba može prodrijeti u dušu, tako da više ni od sebe ne možete skrivati neke stvari... Kako postane dio vas, dio bez kojeg bi se cijeli sistem raspao.

Hvala ti što si tu, što me trpiš i slušaš moje gluposti, što me ne pokušavaš promijeniti...
Hvala ti što si takva kakva jesi, savršena.

Volim te budalice. <3

4 komentara:

  1. To je taj post sa istom tematikom. Znam kako je imati jednu takvu osobu. predivno i u potpunosti se slazem s tobom :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasan post, stvarno jesi sretnica, i ona je naravno :)

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3