subota, 18. svibnja 2013.

...kad se djeca ljube i miriše na travu.

Predugo nisam ništa pisala. Obaveze, obaveze... A kad imam punu glavu briga, rokova i problema, nemam ni volje ni snage pisati postove. Da ih pišem, to bi ionako bile neke jadikovke. Ovako... Bit' će ovo sretni post. Bar se nadam.

Danas je 20 godina od pogibije Boška i Admire, "sarajevskih Romea i Julije".
Meni je ta priča posebno dirljiva i draga, na ovom linku je tekst o svemu tome, da ne pišem već napisano.

Ovih dana polako puštam konce koji me drže za lude i događaje iz prošlosti. Vrijeme je okrenuti se novim i ljepšim stvarima, lagano u sjećanje gurnuti one stvari koje su me mučile, rastuživale i gušile. Biti sretna i svjesna svih lijepih stvari koje mi se događaju.



Nije lako krenuti dalje nakon što si cijelog sebe dao u nešto. Ili za nekoga.
Ali je lakše kada shvatiš da taj netko ne zaslužuje tvoju ljubav, pažnju, a pogotovo suze.
Plakala sam se i previše, ali sada se smijem. Radujem se apsolutno svemu.
"Život je lijep." - rekao bi jedan moj jaran. A ja se moram složiti s njim.

Ugodan vikend, ljudovi moji. :-*

Broj komentara: 8:

  1. zivot je i vise nego lijep :) uistinu ga treba ispuniti lijepim stvarima, ali i ruznima jer crne i bijele tipke idu zajedno <3 ponosim se tobom ljepotice moja <3

    OdgovoriIzbriši
  2. i treba pustiti tešku prošlost i uživati u životu <3 drago mi je vidjeti te pozitivnu :***

    OdgovoriIzbriši
  3. da, lijep je život :) i kratak, pa ga je glupo i tužno provesti s krivim ljudima :)

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3