petak, 19. listopada 2012.

Frustracije.

Mislim da nisam do sada napisala dva posta u jednom danu. Obično nemam šta pisati ili zaboravim šta sam imala napisati. E pa, danas je dan za previše slova na mom blogu.
Nisam prije spomenula, ali imala sam blog prije ovoga. Neki teen blog, sa crnim dizajnom i crnim mislima. Takva sam tada i bila, depresivna. Onda sam postala sva poletna i sretnija, pa sam pomislila da je vrijeme promijeniti blog. I bijaše tako.

Kad sam tek počela pisati ovaj blog, za njega je znala samo moja najbolja prijateljica, a to je kao da znam ja sama, što je sasvim u redu. S vremenom bi me ljudi raznježili, ovo - ono, i tako sada par prijatelja zna za moj blog, bookmarkovan im je i čitaju ga. I meni je krivo zbog toga jer osjećam  neku kočnicu. Kao da ne mogu napisati sve što mislim i osjećam jer će oni to pročitati, a neke stvari ipak želim ostaviti za sebe. Kako to riješiti, nemam pojma.

Dalje, skužila sam da kad god dođem doma, većinu vremena provodim perući suđe i tipkajući po netu nešto. Zadnja dva vikenda se pravim bolesnija nego što jesam samo da ne bih bila prisiljena uraditi nešto kompliciranije od slaganja čiste robe. Baš nemam volje ni za što.
I tako ja gledam po kući i brojim ove anđele što ih je mama stavila gdje je god stigla. Deset samo u dnevnom boravku. Milijun puta sam joj rekla da to skloni sa vitrine, ali džaba. Da se mene pita, a ne pita, stavila bih samo jednog, maksimalno dva. Sve više je previše. Ali eto, mene se ne pita. A kako ja pričam i kad me se pita i kad me se ne pita, onda se počnu žaliti na moj ton, bezobrazluk, pa mi je bolje šutjeti. I tipkati.

Već više od godinu dana se s ekipom dogovaram za izlet u Sarajevo, i nikako se dogovoriti. Ili su predavanja, ili su ispiti, ili se nema para, uvijek nešto. E pa, meni dosadilo dogovarati  se i čekati.
Nas tri-četiri bi išle, al' nešto nas strah ići bez muških jer nijedna nije išla prije, nemamo pojma o Sarajevu, pa onda da nas neće netko opljačkati, silovati, da se ne izgubimo... Nagovoriti ću ja njih da se napokon ode, pa makar me glave koštalo. A nadajmo se da neće.

Mrzim svoju vagu. I bilo koju drugu. Ne znam kako se udebljam, majke mi. Još mi cimerica govori kako slabo jedem. Šta bi bilo da jedem više?! Mrzim i svoj organizam, metabolizam i sve to.




Nije da nisam pokušala...

Ne volim ovaj osjećaj kao da imam temperaturu, pa ju izmjerim, a ono 36,5. Onda nemam zašto popiti Paracetamol, mada mi se pije.

Kasne mi stvari s ebay-a, puno kasne. Stvarno nemam sreće ni s tim, ništa ne dođe na vrijeme.

Puklo mi je 50 % noktiju, pa sam i ostalih 50 % morala skratiti. Sada su svi mali i ružni. Nisam od onih koji kukaju zbog toga, ali isto volim kada imam što nalakirati.

Trenutno sam neprijateljski nastrojena prema svima i svemu. Da bar mogu okriviti PMS.

Kašljem k'o dedo od 80 godina, al' mi je to barem izlika da ne izlazim iz kuće. Ne da mi se ići u babe, ma koliko ju volim, niti mi se da šetati s frendicom iz osnovne škole koja se ponovno pokušava sprijateljiti sa mnom. Valjda je skužila kolika je bitch bila zadnjih... Pa, 10-tak godina.

Smiješni su mi ljudi koji ne izlaze baš vani, pa kad izađu zatrpaju fb slikama, poveznicama i statusima kako je bilo "extra", kako im je "gorilo"... Ako je toliko dobro vani, zašto ne izađeš češće? Hellou.

Baš me zanima kad ću se vratiti u svoje uobičajeno, super nice, raspoloženje.

Nisam odavno stavila svoju sliku. Nije da sam se i slikala nešto u zadnje vrijeme, ali smo to nadoknadili u srijedu. Baš su mi falile neke nove fine slike. Ne za fejsbuk, već za privatnu kolekciju. Izraditi, spremiti u album, pa pokazivati djeci za par godina, ako bude sreće. :D
Pa evo neka, bRezveze.



Zaboravih reći da me i mobitel frustrira. Volim ga k'o da mi je dijete, ali mu se ekran izgrebao, ne znam točno kako, pa ako je svijetlost nepogodna ne vidim ni poruku pročitati. A i ružno izgleda skroz.
Trebam li napominjati da od novog nema ni 'n'?

Bacam se na čitanje Bukowskog i fejsbučenje. Nemam pametnijeg posla. Imam, moram prepisati za fax nešto, ali to mogu i neki drugi dan.

Ljudovi, pusa vam. :)

Broj komentara: 26:

  1. MA uzivaj i no, no frustration....:D A u Sarajevo zapalite same. Sa momcima je sve otezanije....:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Svašta ti nadrobi :D
    Razumijem te totalno što se tiče te anonimnosti oko bloga. Ja sam svoj stari odavno prestala pisati jer više nisam mogla govoriti šta sam htjela. Što je najgore, neke prijateljice su me nanjušile i nisu htjele da mi kažu, nego ova jedna slučajno izletjela u razgovoru. Baš mi je pala u očima zbog toga.

    A u Sarajevo se slobodno zaputite same. Nemate se gdje izgubiti, a i uvijek možete nekoga pitati gdje da se ide. Momci bi to mogli samo da zakomplikuju. :D

    I brzo ozdravi, ja isto još uvijek kašljem, mrzim to, ali oporavljam se. :)
    I da, lijepa si :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahaha, znam da sam svašta nadrobila, ali vjerovala ili ne, mogla sam još, dobro ste i prošli. :D
      Meni se čini da ćemo morati, muško k'o muško, same komplikacije.
      Hvala, i ti ozdravi još brže. :))
      I hvala još jednom. :D :*

      Izbriši
  3. Pročitah par postova, nekako imam osjećaj kao da čitam svoje misli o.O Elem, u Sarajevo možeš i sama komotno, odmah nađeš neku raju. I to "izletanje" sa muškima je čisti promašaj, bar u Sarajevu. A i nije da su Sarajlije neki silovatelji :P :) Što se tiče ovih "Izašao sam i to ću odmah staviti na fb" ljudi, samo ih kuliraj... A taj osjećaj "sigurno imam temperaturu, izmjerim i nemam" imam već 10 dana. Samo čajiće pij :P I eto, ti nadrobi u postu mnogo, a ja u komentu još više :D :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kad tebe nisu silovali neće nikog :PP uz dužno poštovanje prema ge ha emovcima :D

      Izbriši
    2. Ahahahahhahhahahhahahahha... Jesi luda... MA ge ha emovci su male mace, oni samo na riječima jaki :D

      Izbriši
    3. Volim ja ove velike komentare :D
      Ne bih se baš usudila sama, ali ako ne bude druge...
      :))

      Izbriši
    4. Ja u Sarajevo kada idem, idem ili sama ili sa jednom do dvije drugarice... :)Budeš skonatala kada odeš gore zašto :)

      Izbriši
    5. I jedva čekam da skontam. (:

      Izbriši
  4. hehe, zanimljiv post nema šta! :)) moram priznati da i ja imam nekad potrebu da svašta nešta napišem, ali ipak moj blog nije baš takve prirode, više je kao 'modni', bar sam u početku htjela da bude takav, a sad bi još jedan 'životni'. haha :D i da, imala sam i ja prije jedan blog, haha, kad se sjetim suza krene :P (zamirišu uspomene). ma sram me kad se sjetim šta sam pisala, al bio je to pubertet i te faze.:)
    btw. mene čeka toliko toga za naučit za utorak ujutro, preko 100 stranica, a na 3. str. sam, toliko o mom učenju. nemam volje. a nemam pms :D a sva sam u bedu! :( eto nisi jedina! puno pusaaa. i piši opet skoro! :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma nema veze što je modni blog, tvoj je, možeš pisati šta te volja. ;)
      Polako, podvuci najvažnije i noć na glavu. :D
      I nemoj biti u bedu, neću ni ja. :)
      Puse i tebi. :-***

      Izbriši
  5. uu, forica mi je ovaj post, al nije forica da si u bedu ili frustriranaa... smile! :D pripisat ćemo sve nekoj jesenskoj depri ;P

    srca dva ti šaljem ♥♥

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma ispucam se na blogu i back to being cool. :D
      Uzvraćam ♥ :*

      Izbriši
  6. obozavam te! :D
    svaka cast, volim citati tvoje postove :)

    <3

    http://elzanapjevic.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
  7. Blogoterapija je najbolja terapija.
    Da budem zločesta mogla bih ti reći da anđele "slučajno" polomiš. ALi nisam ja takva, ne :).
    Jesi probala otići nutricionisti zbog kilaže, možda je do određenih namirnica, mene npr bijeli šećer deblja, ali s masnoćama nemam velikih problema.. Što se mene tiče jedina dobra kilaža jeste kada se osjećaš dobro u svojoj koži, osim ako je to ispod 50 i preko 100, to već nije zdravo.
    I ne znam što se žališ ti si meni baš lijepa.
    I haj sad budi dobro! Poslije Bukowskog može biti samo bolje!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I najjeftinija. :D
      Neću, nisam ni ja zločesta. Čak sam joj dopustila da mi u sobu jednog stavi. Šta ću...
      Nisam probala, ali možda i probam. ;)
      Hvala ti. :*

      Izbriši
  8. Slobodno vi same dodite u Sarajevo i nista ne brinite! Kada prvi put dodes, najgora stvar koja ti se moze desiti je da te reva u tramvaju uhvati bez karte. E oni znaju pokvariti dan :)
    I da, uvijek vas mogu ja docekati, ako vam je bas nezgodno. ;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Ići s momcima u Sarajevo je ko da nosiš drva u šumu.

    I ja bih volio blokirat ove što me čitaju, a ja ne bih da me čitaju.

    OdgovoriIzbriši
  10. Mislim da ti je ovo najduzi post! Super ti je ova slika!
    I jedva cekam da se vratis u to svoje nice raspolozenje :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Može biti. Hvala ti. :))
      Nadolazim, sutra bi to moglo doći na svoje. ;D

      Izbriši
  11. Trk u Sarajevo! Što prije :) Ja sam se jučer vratila, išla sa dvije frendice. Doduše ja imam i rodbine i prijatelja tamo, ali i da nemam našla bi se ekipa kod prvog izlaska već. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma hoću, utješište me s komentarima da se nemam čega bojati. Prvi slobodan dan prašim u Sa. :D

      Izbriši

Hvala. <3