Random one.

Fali mi kiša.
Onaj zvuk lupanja o prozor, osjećaj kao da pere ulice, ispire sve brige, donosi nešto novo.
Ljeto je bilo dobro. Ali... Nisam mislila da ću ovo reći, ali čekam jesen.
Opet povratak u kolotečinu, u moj Mostar.
Šuškanje lišća pod nogama, promjene. Svaki dan začiniti s nečim novim.
I smijeh. Fali mi smijeh. Moji luđaci, višesatne priče, šetnje...
Imala sam osjećaj da će ovo biti dobro vrijeme. Sada ne znam više, ali želim saznati.
Bez planova, očekivanja. Samo živjeti, hodati, radovati se.
Još malo, još malo. 

Slušam Summer paradise dok pokušavam odvratiti misli od Njega.
Hoće li kiša i to odnijeti?