utorak, 18. rujna 2012.

Ne volim kad nisi tu.

Navikla sam na tebe.
To nije dobro, znači da mi nedostaješ kad nisi tu, a to nisam željela.
Nisam se željela vezati za tebe, da mi uđeš u misli. Nije mi to trebalo.
Ali valjda se mene ništa ne pita, moram prihvatiti što dobijem i nositi se s tim.
I tako se nosim s ovim osjećajem, s tim da bih da si sada tu.
Fale mi tvoje gluposti, da se potpuno izgubim u rečenicama, ali da mi cijelo vrijeme ne silazi osmijeh s lica.
Zanimljivo je kako me i izluđuješ i zaluđuješ u isto vrijeme. Nekada bih te najradije poslala negdje daleko daleko, a onda opet jedva čekam da te uhvatim online...
Minute sporo prolaze bez tebe. Nikako da dođe vrijeme za spavanje. A naprotiv, kad si tu, vrijeme leti nepojmljivo brzo. I zabavno, u svakom slučaju.
Što želim? Želim da ovo potraje. Da te potpuno upoznam, da se i dalje smijemo.
Da ponovno pobjegnemo u Dreamland. :)



Broj komentara: 6:

  1. Lijepo:)) Sviđa mi se kako pišeš...

    OdgovoriIzbriši
  2. Volim da citam tvoje postove, steta sto ih rijetko pises. Neke cak procitam po nekoliko puta :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala <3
      Kažu da je tuga najbolja inspiracija, čini se da je i kod mene tako...
      Morat' ću se potruditi promijeniti to. (:

      Izbriši
    2. Ja sličnu teoriju imam - rekla sam da pjesme ne znam pisati kad sam sretna...ako je tuga uzrok postovima, želim ti da ne napišeš nijedan post više :D

      Izbriši
    3. Hvala :D Trebalo bi pronaći onu dozu tuge koja daje inspiraciju, a da ne rastužuje. :D

      Izbriši

Hvala. <3