Sudbina, šta li.

Vjerujete li u sudbinu?

Vjerujete li da postoji neka viša sila koja sve pokreće?

Da se nešto jednostavno treba dogoditi...

Ja sam se već dugo pokušavala uvjeriti da ništa nije unaprijed određeno, da sve ovisi o nama.

Ako nešto želiš, moraš doći do toga... 

I je tako, ali samo djelomično.

Ponovno počinjem vjerovati da postoji to "nešto" zapisano negdje gore, u zvijezdama, ili u čemu već...

Da mnogo toga možemo kontrolirati, ali neke stvari ipak ne. Da postoje stvari koje nam se dogode iz vedra neba, bez najave, a pogode nas kao grom... To je sudbina, vjerujem.

Dobiti neočekivano, vidjeti nešto što nikada nismo pomislili da ćemo vidjeti. Kada nas život odvede na neki novi put, valjda predviđen za nas...

Jer... Istina je... Da ne vjerujemo da postoji nešto više, bolje za nas... Da ne vjerujemo da smo predodređeni za nešto, živjeli bi samo dan za danom, isprazno, pokušavajući dobiti stvari koje želimo, ne nadajući se nemogućemu. 

Ovako... Vjerujući u to da mi je sudbina namijenila nešto dobro, živim svaki dan pokušavajući doći do toga. Nadam se i radujem, vjerujem i borim se. 

I znam da će sve biti bolje, ljepše, sretnije... Mora.