srijeda, 15. kolovoza 2012.

Ponavljanje je majka znanja.

Ne možeš mi pobjeći iz misli sve i da hoćeš.
Sjedim vani i švrljam ovo. Obični papir i olovka, kako ugodna promjena.
Nisam u najboljim odnosima s tipkovnicom u zadnje vrijeme. Zapravo, nisam ni sama sa sobom u nekim dobrim odnosima.
Znam samo da si mi se uvukao u svaku misao, i samo bih htjela a si tu, da ti je stalo. 
Ne tražim romantiku, patetiku... Samo taj neki pogled, da znam da je stalo.
Ljeto je, odmaram, uživam, ali ipak... Fali to nešto, netko da mi pokaže da sam posebna, netko tko će me voljeti zbog onog što jesam, a ne zbog onog što bi mogla biti.
Istina je... Pa, da sam ja skoro 21-godišnja djevojčica, smušena, smotana i zbrkana.
Još vjerujem u ljubav, snove, čaroliju.
Nadam se najboljem, ali očekujem najgore.
I samo mi treba netko da me uzme za ruku i pokaže mi da stvarnost može biti ljepša od snova... :)

'Look at the stars, look how they shine for you...'



Broj komentara: 9:

  1. ''Nadam se najboljem, ali očekujem najgore.'' - slična situacija i kod mene..razmišljala sam da i ja napišem post na ovu temu, al više fkt neznam..cijela priča je toliko komplicirana da već pomalo ludim od svega...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. p.s. na mojem blogu te čeka nagradica :)

      Izbriši
    2. Hvala ti <3
      A za kompliciranu priču... Poznato, ali drž' se, bit' će bolje, mora... :)

      Izbriši
  2. A što bismo bili da ne vjerujemo.. :) Super mi je sličica. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. They were all yellow :)
    Ne budi pesimista...kad se najmanje nadaš, dođe - zapamti!

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3