subota, 7. srpnja 2012.

Ljeto on, mozak off!

Zapostavila sam blog, i sad počinje vrijeme ispravljanja. Ispiti su (skoro) gotovi, ljeto mi je napokon počelo. Falio mi je blog, falili ste mi vi. Trebat' će mi sto godina da pročitam sve zaostatke, ali polako. :)
Pisala sam ovih dana, švrljala po papirima gotovo svaki dan, podsjećajući se na onu sebe od 14-15 godina, koja je svaku večer pisala dnevnik i čitala ono napisano prethodnog dana.

Novosti?
Dobro sam. Mislila sam da ću nakon velikog priznanja i cijele te priče biti danima nikakva, ali nisam. Došla sam doma, smirila se, prihvatila stanje kakvo jeste i odlučila u potpunosti uživati u ljetu, bez razmišljanja i brige oko nepotrebnog. I bilo je tako par dana... Dok se nisam čula s njim neku večer, a onda ga i vidjela jučer. Here we go again. Sve po starom, ali tješim se da će proći. I gore stvari su prolazile...
Počela sam se radovati ljetu, stalno pravim nove planove i nadam se da će se bar pola od njih ostvariti. Sretna sam jer sam doma, jer sam se vratila u svoju sobu. Ne nedostaje mi Mostar ni stan ni upola koliko sam mislila. Volim svoju vagu, sluša me u zadnje vrijeme. Volim svoje prijatelje, koji mi već sada užasno fale, i jedva čekam da ih sve vidim. Neke ću viđati češće, neke malo rijeđe, neke nikako do jeseni... Ljudi, volim vas, ja bez vas ne bih mogla ništa. Tek sad vidim kolika je sreća biti okružen ljudima koje voliš i koji te vole, u koje imaš potpuno povjerenje, s kojima ti sati prolete u minuti... S kojima i šutnja zna biti ugodna. I ne treba mi ništa više od toga. Oni su moja doza sreće, hrabrosti, realnosti, smijeha i suza, sve po potrebi.
Raduje me pomisao na jesen. Ovo je bila dobra godina, ali iduća će biti još bolja, uvjerena sam u to.
Čekam more, vrućine, lijenčarenje i gledanje filmova po pola dana. Tek se privikavam kako je to ne učiti. :P

Stavljam osmijeh na lice. To je dodatak koji ću cijelo ljeto nositi.
Imam i previše razloga da budem sretna, moram postati toga svjesna. Neću više kukati zbog onog što nemam, već naučiti više cijeniti ovo što imam. Uživati, izlaziti, sređivati se, pisati, šetati, kupati se, piti kave i koktele... Ići na nova mjesta, pročitati ove 3 nepročitane knjige sa police. I još milijun drugih stvari.

A on... Bit' će mi u mislima vjerojatno još neko vrijeme. Ali u svakom slučaju mi je drago da sam mu rekla što osjećam, da sam to breme skinula s ramena. Ogromno je to olakšanje, vjerujte mi. Sad... Ne znam što nosi budućnost. Imam još neke male nade, za koje nisam sigurna trebam li ih ostaviti na miru ili smaknuti. O tome ću misliti nekada drugi put.

Želim vam ljeto za pamćenje, i čitamo se sada malo češće. :-*


Broj komentara: 8:

  1. Volim kada si tako optimisticna. Zelim ti da provedes najljepse ljeto do sada :D
    Citamo se naravno :)

    OdgovoriIzbriši
  2. i ja sam malo zapostavila blog zbog faksa, al ajd i tome je konačno došao kraj tak da je vrijeme za novi post i kod mene (kroz koji dan) :)
    baš mi je drago da si ti dobro i da si unatoč svemu odlučila staviti osmjeh na lice, tak treba ;) i ja tebi želim da si ostvariš bar pola tih planova i da lijepo provedeš ljeto di god bila :)*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, i tebi nezaboravno ljeto želim, i naravno puuuno postova da me zabavljaju kad ove vrućine okrenu. :D :*

      Izbriši
  3. Želim ti puno zabave i odmora ovo ljeto! :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja sam isto zapostavila blog u zadnje vrijeme jer nisam imala interneta. Sada sam pročitala sve zaostatke i žao mi je što je tako završilo, ali ja još uvijek mislim kako ima nade. Zamisli samo da je tebi netko odjednom tako nešto reko, ja ne bi znala što reći xD Mislim da mu treba vremena da shvati da ne može bez tebe hehe :D
    Također i tebi želim najbolje ljeto :DD <3

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3