Svima koji su proteklih mjeseci čitali o mojim ljubavnim jadima, toj nekoj zaljubljenosti, koji su bili poticaj i podrška dužna sam ovaj post.
Trenutak ludosti ili hrabrosti, ni sama ne znam.
Dosadilo mi je čekati pravu priliku, mjesto i vrijeme. Vjerojatno je ne bih ni dočekala, kako je počelo.
I nađem se s njim.
Sve je to bilo prije 2-3 sata, dojmovi su još svježi... Možda i bolje da odmah ovo pišem, sutra vjerojatno ne bih mogla probuditi sve ove emocije koje mi kolaju po tijelu, dolaze iz srca u glavu, pa obrnuto, i tako non-stop.
Kažem mu da mi se sviđa već duže vrijeme... I pokušam na usne dozvati govor koji mi se odavno vrzma po glavi. Nenapadan, a opet iskren. Vjerojatno sam zvučala zbunjeno, možda glupo. Ne znam. Ja sam se osjećala malo izgubljeno u svemu tome. Kao da mu dajem svoje srce, ili bar dio njega, i samo čekam kad će ga zgaziti, zgnječiti, nešto. Nije. Bio je i suviše kulturan, normalan, fin... Baš onakav kakav i je. Samo mi je rekao da nije za veze i da voli biti sam. Ni sama ne znam kako sam reagirala na to. Odlučila sam ne očekivati ništa, ali mi ljudi smo takvi da se uvijek nečemu nadamo. Pa tako i ja, ne znam zašto sam mislila da je on taj koji me može ''popraviti'', pokazati mi kako je to kad si potpuno sretan...
Šetali smo i pričali o svemu i svačemu. Ne znam jesam mu bila naporna, zanimljiva... Ništa ne znam. Primjetila sam da se malo izgubim pored njega. Nisam baš sva svoja.
S jedne strane osjećam ogromno olakšanje što sam to uradila, jer znam da ne bih mogla još dugo po starome... Hrabrija sam ja nego što mislim. Čak se osjećam malo ponosno na sebe. Ne znam kako sam to uradila, ali uradila sam. Možda se to nekome čini kao glupost, reći nekome da ti se sviđa...Ali meni nije. Teško priznajem svoje osjećaje, teško pokazujem da mi je stalo. I sad cijela ta situacija, mjesecima zbrkana ja je odlučila da je vrijeme pokušati, pa kud puklo - da puklo. I puklo je po meni.
Ta druga strana priče... Ne znam kako nju opisati. Strah me da sada neću imati o čemu maštati, nadati se... Šetam večeras sama do stana, i po prvi puta u predugo vremena me zvijezde ne zanimaju. Najradije bih ih sve pošutala nogama, odgurnula, šta bilo. I lagano puše vjetar, a meni kao da ova noć odnosi sve želje, nade, očekivanja... Sve ono što me je mjesecima držalo "budnom", što mi je davalo poticaj...
Tužna sam jer eto ništa od moje bajke. Nije morala biti bajka, morala je samo biti moja, ma kakva priča to bila. Sad... Trebat' će mi i vremena i snage da pređem preko svega toga. Ali nisam sigurna želim li i mogu li to.
Dok me cimerica grlila, tješila me rječima "Bit' će drugi D.", a ja sam joj na to rekla "Ja ne želim drugog D.!"
Ne želim nikoga. Osim njega. Ali ništa od toga. Stari recept - isplakati se i krenuti dalje. Vrijeme će pokazati kako i kuda dalje.
Valjda će i moja sreća doći već nekada. Iako su mi sve manje nade u to.
Ovo je bilo nešto pravo, nešto stvarno, nešto i previše za sreću - osjećala sam to.
Za neke sam momke i ja mislila da su baš oni "pravi", ali sada sam sretna što nisam ostala s njima jer sam nakon izvjesnog vremena shvatila da to zbilja nije bilo "to". Svaki od ovih padova dovest će te u nekom momentu do onog pravog za tebe, ne brini, znam da ti se sada cijeli svijet srušio, ali vjeruj mi da će biti bolje i jednom će doći tren kada ćeš biti sretna što je ovako ispalo i to onda kada pronađeš ono što ti stvarno najviše treba i što je suđeno da bude tvoje :) Drži se, pusa!
OdgovoriIzbrišiglavno da si ti to rekla. sad je sve na njemu. neka on odluči što će s tim. vjerujem da mu se tvoje riječi i dalje vrte po glavi.
OdgovoriIzbrišia ako od toga baš stvarno ne bude ništa, dobro. dobro je kad se ljudi tako sami eliminiraju. imaš sad clean start. srce je žilavo. plakati ćeš, a onda će biti bolje. vrijeme to čini.
šta reći? story of my life. bome sam se naplakala za svakakvim debilima.. i ja sam sama bila jedan veliki debil jer sam se vječito nadala i živjela u oblacima. ali ne više. zapravo, više se ni zaljubit nemrem kolko sam razočarana u tzv. ljubav.. bojim se ponovo prolaziti kroz isto.. al ovaj dečko, lijepo od njega što je odmah na početku rekao da nije za veze, bio je iskren, nije ti dao lažne nade.. iako, nikad ne znaš kaj nosi sutra.. možda se on predomisli, a možda u tvoj život uđe netko novi i bolji, netko ko je vrijedan tvoje pažnje.. znaš kak se veli - najbolje stvari se dogode kad ih najmanje očekuješ! :)
OdgovoriIzbrišiŽao mi je što prije nisam vidjela šta se dešavalo! Nadam se da si sada dobro i da je bol (i fizička i psihička) zbog pada prošla.
OdgovoriIzbrišiZnaš da nisam bila za to da mu kažeš, jer sam i sama napravila tu grešku mnogo puta. Mislim da se on malo prepao.
Ali, opet, ko sam ja da dajem neke savjete i mišljenja, kad vas ni ne poznajem. Jedino što znam je da neke greške svako mora doživjeti na svojoj koži. Da ti drugi govore nema smisla.
zanimljiv ti je blog.
OdgovoriIzbrišiblogg♥mfashionfreak
Malo sam zakasnila na ovaj post. Znala sam ja da si ti hrabra i znam da ces prebrodit ovo sve, nista ne brini. Znam da ovo mozda sad zvuci jadno. Al' znam da ce sve bit u redu :)
OdgovoriIzbrišiHvala vam svima na komentarima, podršci... <3
OdgovoriIzbrišiSvaka ti cast što si mu priznala. Ti si moja heroina :) ja nikada nebi mogla priznati svoje osjecaje da se nađem u takvoj situaciji, nemam dovoljno hrabrosti za to!
OdgovoriIzbriši