subota, 7. travnja 2012.

Let it rain over me.


Nisam ljubitelj kiše. Nikako. Djeluje mi tužno, k'o da vadi svu depresiju iz mene. I ništa mi se ne da, najradije bi ležala, sama sa svojim mislima.
Ali ovih dana nije tako. Kiša pomalo pada već 3-4 dana, i možda po prvi put u dugo vremena uživam u njoj.
Hodam s kišobranom, osjećajući se kao da curica sa slike - smireno, bezbrižno.
Nisam depresivna, ali nisam ni hiperaktivna, nekako sam mirna, a u glavi hrpa misli. 
Slažem ih polako, odlučujući živjeti dan za danom, ne požurivati vrijeme, sudbinu, Boga...
Nisam običan čovjek, ali sam ipak samo čovjek, nemoćan protiv nekih viših sila. 
Učiniti ću što je u mojoj moći da mi dani budu sretniji, nasmijani, dobri... 
A za ono nešto više... Pa, to će doći, ili dolazi s tim, nisam baš sigurna.

Znam samo da sam preveliki sanjar da odustanem od svih maštarija. Znam i da me okružuju divni ljudi za koje nikada neću moći biti dovoljno zahvalna. Znam i da sam zaljubljena u D., ali ne onako prolazno zaljubljena, da ga želim za sebe i samo za sebe. Neee. Ovaj put je drugačije. Želim da je sretan, pa makar ja bila nesretna. Samo da znam da je on dobro. Za mene je lako, čvršća sam nego sam mislila. Znam i da se trudim postati bolja osoba. Nekad mi ide, nekad ne baš, ali valjda će i to s vremenom doći na svoje.
Idem dalje, stavljajući najuvjerljiviji osmjeh na lice. Pokušavajući biti dovoljno sretna da smanjim pesimizam u sebi. Učeći biti sretna s ovime danas, a sutra što Bog da. Pokušavajući sitnice činiti dovoljnim izvorom snage za današnji dan, i sutrašnji po mogućnosti.
Bit' ću JA, smušena i zbrkana, tužna i sretna u isto vrijeme. Hodat' ću po kiši il' suncu, svejedno, i udisati zrak,  nadati se nečemu više, ali očekivati minimalno. Jer očekivanja me dotuku.

Sretni i blagoslovljeni blagdani svima koji ih slave. <3

Broj komentara: 11:

  1. ja isto ne volim kišu, ali sam je se i zaželjela nekako bila tako da mi sada odgovara :) uvijek sam nasmijana, ma koliko mi teško bilo! i to pomaže, pomaže stvarno :) bit ćemo onoliko sretni koliko to želimo!

    OdgovoriIzbriši
  2. D.ovi su fatalni, očito... Vidi, neuzvraćena ljubav boli, to je neizbježno, ali ta bol nas tjera da cijenimo ljubav i da saznamo šta znači dodirnuti dno da bismo uzeli zalet za što veći let. Kako god i koliko god patili, uvijek nam te rane, kad zacijele, izmame osmijeh na lice, pogotovo kad ih posmatramo iz perspektive sreće. Jednom, kad ti neko pomogne da se uspneš do visina, znat ćeš to cijeniti, jer si upoznala i drugu stranu medalje.
    I ja sam u zadnje vrijeme razmišljala o tome kako po prvi put u životu volim i uživam u svim godišnjim dobima i njihovim darovima. Proljetna kiša je svježa...:*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jel se broji kao neuzvraćena ljubav ako on uopće ne zna za tu ljubav?
      Lijepo rečeno, vidiš zašto te volim čitati. :)
      :-**

      Izbriši
  3. Ja ne vjerujem kako pogodiš kako se ja osjećam :/ Kiša i tmurno vrijeme mi tako ubiju raspoloženje. Znam kakva je to neuzvraćena ljubav i užasan je osjećaj. Godinu dana sam bila zaljubljena u jednog lika kojeg nije bilo briga za mene tako da znam kako je to. Ali dobro, to je bilo davno, sada si to ne dopuštam pa se nikako zaljubiti i to je ono što mi najviše nedostaje :( Utjehu pronalazim u šminkanju i otkrivanju novih stvari koji me upotpunjuju. Tako mogu reći da sam izvukla nešto i dobro u svemu tome :) Optimist sam i vjerujem da će sve doći na svoje :) Iz glave mi u zadnje vrijeme ne ide ono : Everything will be okay in the end. If it's not okay, it's not the end. :))) Vjerujem da će nam sve biti bolje :)
    Hvala i sretan Uskrs i tebi :))) <3<3<3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izgleda da smo sličnije nego sam mislila :)
      Znam kako je kad ti fali osjećaj zaljubljenosti, ja se rijetko zaljubljujem, ali sam potpuni ovisnik o tom osjećaju...
      Drago mi je čuti da si optimist, moram se više ugledati na tebe. :D
      <3 :-***

      Izbriši

Hvala. <3