Ti si ta.

Ne, nisam zaboravila pisati, samo su me ispiti okupirali u potpunosti, a kad bih i uhvatila malo slobodnog vremena, insipracija bi negdje pobjegla (a ne volim pisati samo da je nešto napisano).
Sad sam na malom odmoru, a u ovom postu vam donosim jedno "pismo". Naime, u mom gradu se svake godine održava natječaj našeg gradskog radija za najljepše ljubavno pismo za Valentinovo. Ne volim Valentinovo, ali volim ljubav i pisanje, pa skoro svake godine nešto napišem i pošaljem. Ove godine sam osvojila 3.mjesto, a nagrada je kompletan kozmetički makeover tretman. Jedva čekam! :) Evo i pisma:

Ti si ta

Draga moja najbolja prijateljice!

Već danima razmišljam da li da napišem ovo pismo ili ipak ne. Sve do jutros sam zbrajao razloge „za“ i „protiv“, sve dok u novčaniku nisam vidio onaj savijeni papir koji si mi dala nakon nekoliko mjeseci poznanstva, a gdje si napisala razloge zašto me voliš. I počinjem pisati, pa kud puklo- da puklo.

Ni sam ne znam kad su moji osjećaji prema tebi postali nešto više od prijateljstva. Valjda sam, kako sam te s vremenom sve bolje i bolje upoznavao, u tebi spoznao ono nešto što već dugo tražim. Kažu da je lako pretvoriti prijateljstvo u ljubav, ali teško ljubav u prijateljstvo. I sad, dok u glavi zbrajam sve što ti želim reći, razmišljam da li je sav taj rizik vrijedan našeg prijateljstva. Ne znam kako bih se nosio s gubitkom tebe, naših druženja, svih gluposti, ali moram pokušati, moram znati da li ti osjećaš isto.

Sjećaš se kad smo neki dan pričali kako je Valentinovo glupost i kako nismo nikada ni poželjeli kupiti nekome dar za taj dan? Lagao sam. Ovo Valentinovo želim dati dar toj posebnoj osobi, tebi. U potrazi za savršenim darom odbacio sam ruže, parfeme, plišane igračke… To nisam ja, to nismo mi. Zato ti darujem ovo pismo, staromodno, ali u našem stilu, pisano na običnom papiru. Tko zna, možda se nekad nađe u tvom novčaniku.

Previše sam sretan kad sam uz tebe, a zamišljajući nas u nekoj pravoj vezi ne mogu, a da ti ne priznam što osjećam za tebe. Ti si posebna, drugačija. S tobom ni sekunda ne prođe u dosadi. Ne znam što više volim – naše duge, bučne razgovore, ili onu božanstvenu tišinu kada nestane riječi, a ostanu samo pogledi. Ili, kada gledamo film, pa naiđe neka romantična scena, a tebi se u kutu usana stvori najmanji, ali najslađi osmijeh na svijetu. Kada me pogledaš tim velikim, divnim očima, a ja osjetim kao da mi čitaš sve misli.

Pokušao sam negirati tu zaljubljenost, pokušao misliti na druge... I na čas sam mislio da uspijeva, ali samo jedna tvoja poruka pokazala bi mi da je sve to Sizifov posao, uzaludno nastojanje okrenuti srce i misli u nekom drugom smjeru.

Tražeći onu „pravu“ nisam ni slutio da ona cijelo vrijeme sjedi kraj mene, bodri me riječima da i za mene postoji srodna duša. To si ti. Uvijek si to bila ti.

I nekad dobijem dojam da ti osjećaš isto prema meni, ali onda mi počneš pričati o crnim, visokim, zgodnim momcima, o onomu koji polaže sve ispite u roku, mama mu radi u butiku pa se uvijek super oblači… I ne sluteći ubiješ i ono malo nade u meni.

Zato ti bez ikakvih očekivanja darujem svoje srce na ovom papiru. Radi što hoćeš od njega, tvoje je. Na tebi je hoćeš li ga slomiti ili možda učiniti još većim.

Znaj da nisam ni na sekundu požalio što sam te upoznao i zavolio. Za mene si jedinstvena, posebna, ona koju želim svaki dan uz sebe, možda se potajno nadajući da i ti mene gledaš nekim sličnim očima… Sretno Valentinovo, volim te!
                                                                                              L.

 (Slika iz filma 'Dear John', ako niste obavezno pogledajte) :)