Trebam te.

Baš me ova večer podsjeća na romantiku. Snijeg, nigdje ne možeš... Idealno za zavući se pod dekicu i gledati filmove. I jesam, cijelo poslijepodne. I onda sam se uhvatila da pokušavam kod svakog lika u filmu naći barem jednu crtu tvog lica, da me barem na sekundu podsjeti na tebe. I sada, s rukavicama na rukama, dok mi zubi već lagano cvokću od hladnoće, tipkam ovaj post jer osjećam da imam toliko toga za reći. A kada počnem pisati, nekako kao da sve nestane iz glave. I ostaneš ti. Ponovno.
Trebam te, i za to imam tisuće razloga. Trebam te da mi pokažeš kako je to kad nekoga voliš, netko te voli. Da mi pokažeš da sam posebna, da mi dokažeš da mogu biti sretna, sretnija no sada.
Zašto mislim da baš ti to možeš? Ne znam.
Ne znam što je to u tebi što u meni izaziva toliku zbrku. U glavi si mi, snovima... Valjda me sva ta tvoja tajansvenost podsjeća na sebe samu.
Dok te gledam zamišljam neke trenutke s tobom, ali ostaju samo u mojoj glavi. I moram se pomiriti s tim. Ni sama ne znam kako, ali moram.
'And for what's worth, I think you are amazing.' E, tako nekako. Ima nešto u tvom glasu, očima. Nešto čudno, predivno. Tako mirno...
Možda nikada neću biti dovoljno hrabra da ti sve to u lice priznam. Isuse, osjećam se k'o da mi je 13, a ne 20 godina! Ne, nisam se zaljubila, ne želim se zaljubiti! Samo, osjećam se čudno, i slobodno se osjećaj krivim za to.  Šta da ti kažem? Nisam kriva, nisam ja birala. Da jesam, opet ne bih bolje izabrala...
I puštam sudbini, ili kome god, da me vodi, nek' radi sa mnom šta hoće. Previše sam puta pokušala nešto mijenjati, nemam više snage.
Samo da znaš da netko negdje misli na tebe puno češće nego ti na njega. Da je nekome stalo da li ti je taj dan na licu osmijeh, da te taj netko treba, makar samo da mu snove učiniš bajkom.
Proklet bio snijeg, izvlači iz mene svu nostalgiju i tugu! Samo mi daje do znanja koliko mi trebaš, samo da znam da si tu negdje, da ti je stalo. Da ti je stalo na način na koji je meni do tebe stalo.
Da i ti mene barem malo trebaš... Barem malo želiš kraj sebe...