nedjelja, 8. siječnja 2012.

Moj mali dio svemira.

Još sutra sam doma, onda povratak na fax, starim obavezama, štrebanju i svemu što ide uz studentski život.
Ne znam točno zbog čega, ali me ovaj put hvata neka neizmjerna nostalgija. Uvijek mi fali moja kuća, obitelj... Ali ovaj put je drugačije. Blagdani su prošli, osjećam kao da se vraćam u realnost. Predavanja, 6 kolokvija, 3 i nešto tjedna bez čaja s Marom (nekako mi to posebno teško pada), dvadesetak dana ludovanja od učenja, dvadesetak dana bez svog kreveta. Čudno mi je, nakon dužeg vremena vratiti se u svakidašnjicu. Volim ja Mostar, svoju sobu, šarenu posteljinu na krevetu, cimerice, ekipu, zezanciju na predavanjima, izlaske, kuhanje, pa čak i pranje suđa. Ali nije to to. Nije to moja kuća, moja soba. Nije to potpuno moj svijet. Ovdje sam čupava i bez šminke, lijena i radišna, sve po potrebi. Ovdje mi je glava u oblacima, a prsti na tipkovnici. Nije isto utonuti u san u Mostaru i ovdje doma, ispod svoje roze dekice. Ovdje imam puno toga, ali možda se i bolje malo odmaknuti, promijeniti okolinu. Trebam se privikavati na samoću. Koliko god ju volim, toliko ju i mrzim; koliko god uživam biti sama, toliko me ta ista samoća guši. I upravo kad se naviknem na nešto, vrijeme je promijeniti nešto. Vrijeme za nešto drugo.
 I sutra ili preksutra ću opet spremati kofer, vući vreće i vrećice, raspremati se. I bit' će kao da praznika nikad nije ni bilo. Proletjet će i ovaj mjesec, nadam se da ću ga uspješno privesti kraju (čitaj položiti sve :D ).
Nadam se da će veljača donijeti ponovno malo odmora, punooo čajeva i šetnji s Marom, kava s Nikky (i ostalom ekipom, podrazumijeva se, ali sa njom pogotovo), puno pogledanih filmova, druženja...
Puno novih prilika, jer baš njih trebam. Prilika za sve i svašta.
Prilika da budem bolja, ljepša, sretnija.
A i vama želim isto. :)

Broj komentara: 8:

  1. "Trebam se privikavati na samoću. Koliko god ju volim, toliko ju i mrzim; koliko god uživam biti sama, toliko me ta ista samoća guši."- U potpunosti se slazem sa ovom izjavom! xD

    OdgovoriIzbriši
  2. Krasan post, meni je isto bed biti sama, baš kao što si rekla, ponekad te takva situacija guši.

    Ali, bilo kako bilo, držim ti fige u "novim školskim pobjedama!" :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Krasan post, meni je isto bed biti sama, baš kao što si rekla, ponekad te takva situacija guši.

    Ali, bilo kako bilo, držim ti fige u "novim školskim pobjedama!" :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Sve je to dio zivotne rutine , razmisaljaj pozitivno - sto prije odes tamo i rijesis sve , to ces prije doc opet doma. Zelim ti da sve polozis i da ti vrijeme sto prije prode :))

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala, nadam se da će se sve ove želje ispuniti. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Svi se mi često uhvatimo u nostalgiji, zapamti gdje got bila uvijek će ti faliti nešto drugo. Znam da je dom jedno, ali bar znaš da se uvijek imaš čemu vratiti... zato, nabaci neku muzikicu ili šta već te veseli.. jel znaš onu staru: ''Poslije kiše dolazi sunce'', i onu '' sutra je novi dan''... o bože moram prestat, zvučim ko moja mama..

    uglavnom osmjeh na lice i

    pusaaa :)

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3