Remember those walls I built?

Baš kad sam pomislila da stvari ne mogu biti gore, bacila sve nade u vodu i odlučila pustiti sve nek' ide gdje hoće, pomiriti se sa tim da ne napredujem nimalo, dogodi se preokret. I to kakav.

Slušam Halo. Od jučer mi je u ušima.

Dva dana provesti neko vrijeme nasamo s njim. Neopisivo. Tolika sreća da ti se cimerice smiju kad uđeš u stan jer se ponašaš kao luđakinja. Ali nema veze.
Nije bilo ništa romantično, samo put od faxa do stana skupa, ali napokon sam uspjela pričati s njim bez nekog trećeg, pričati o nečemu osim o faxu. I mislila sam da ću se izgubiti, ali nisam. Sve je išlo tako... Lako.
Tako normalno, divno. Još prebirem dojmove, još mu se probam sjetiti lica dok je koračao pored mene.
I poželim da je svaki dan takav. Nije. Možda bude, a možda bude i bolji od toga.

Kako god bude, moram naučiti ne očekivati. Moram biti sretna sa sitnicama i ne tražiti odmah više, više, sve.
Ako se treba dogoditi, valjda će se dogoditi. Danas ili sutra, na jesen ili nikad, to nije baš u mojoj moći.

Na meni je da smirim srce da ne iskoči svaki put kad ga vidim.

I da, on svira gitaru <3

Nagrada

Marinica mi je proslijedila zanimljivu nagradicu, pa da pokušam. :)

Pravila:

• Napisati 7 stvari o sebi
• Nagradu proslijediti 6 blogerica i obavijestiti ih o tome 

Krećem!

1. Nepopravljivi sam romantičar. Obožavam ljubavne filmove, romane, tužne pjesme, ruže i patetiku. I to je neizlječivo, uzalud mi pokušavati. Nema veze, volim to što mi je za idealnu večer potreban samo romantični film i ništa drugo.

2. Previše sam djetinjasta za svoje godine. Znam biti ozbiljna kad baš baš treba, ali inače se glupiram, skačem, pjevam, k'o beba. :D Valjda je to moj način borbe protiv odrastanja, preuzimanja odgovornosti za sve i svašta. Ili bar odgađanje istog.

3. Volim make-up, lakove, nakit, modu. Sve što i većina cura, samo možda malo više od većine cura. :D

4. Žao mi je što nemam više vremena za pisanje. Ne samo bloga, nego i svega onoga za što sam prije imala vremena, a i inspiracije...

5. Vjerujem u pravu ljubav, onu koja te pokosi, koja ti ne da da vidiš nikoga drugoga osim te jedne osobe. I  da s njom možeš biti vječnost, a opet ti ne bi dosadilo. I čekam tu neku takvu ljubav.

6. Želim par dana za lijenčarenje, trebam par takvih dana. Čekam da završe predavanja, kolokviji, ispiti, da uhvatim dan - dva spavanja, gledanja tv-a, šetnji i kava.

7. Svoje prijatelje ne bih mijenjala za sve novce ovog svijeta (a stvarno obožavam novce).

E sada, nagrada ide na sljedećih 6 blogova:

1. Matei sa bloga Click 4 Chic

2. Kristini sa bloga My time for dreams

3. Mariji sa bloga moda febbre

4. Curama sa bloga Lia's beautyland

5. Persi sa B&S

6. Sari sa bloga Sara's magical world

Radujem se njihovim odgovorima. :)

Do čitanja. <3

Sve će doć' na svoje misto...

Najradije bih kraj naslova posta dodala još stotinjak upitnika. Ali neću.
Pokušavam samu sebe ubijediti da će biti tako, da će se sve posložiti.
Da sve ovo što se događa ima neki smisao, netko zna šta radi.

Ovo slušam cijeli dan. Nakon sinoćnje depresivne večeri i pomalo depresivnog tjedna, treba mi tješenje.
Treba mi zagrljaj i riječi ''Brzo će jesen, sve će biti dobro, ti ćeš biti dobro.''
A nema nikoga tu da me utješi.
I u glavi vrtim prošla ljeta, bezbrižnost. Sate i sate šetnji s Marom. A ovo ljeto neće biti nijedna takva šetnja. Neće biti Mare do jeseni... Nema više šetnji pod zvijezdana, glupiranja, pričanja o svemu i svačemu.   Vrijeme je uozbiljiti se i raditi nešto od života.
Vrijeme je odrasti.
Kad smo postali takvi, ni sama ne znam. Kad smo odrasli, kad smo se zadubili u vlastite živote i zaboravili kako je prije bilo?

Ne znam gdje ću biti za mjesec dana, što ću raditi...
Malo stvari znam ovih dana. Zbrkana sam i ne mogu se dovesti u red. Ne mogu razmišljati.
Samo želim zaspati i probuditi se u nekoj 2008.-2009.-oj godini. Ponovno biti djetinjasta, velika beba, bezbrižno se smijati, ne brinuti se oko ispita, novca, posla... Ne znam jesam li spremna odrasti, početi brinuti za sebe. Nekako više volim brinuti za druge. Ja... Ja ne pripadam ovdje. Ja ne pripadam nigdje.

Ponovno ti.

„Voljela bih da si sada ovdje. Ili da sam ja tamo. Ili da smo zajedno bilo gdje.“
Vrteći ovu rečenicu u glavi po tisućiti put postaje mi drago što nisam jedina koja se ovako osjeća. Što nisam jedina koja bi sad najradije iz sveg glasa vrištala tvoje ime, nadajući se da ćeš me, makar kilometrima daleko, čuti i doletjeti k meni.
Tužno je, zapravo, kako čovjeku može toliko nedostajati nešto bez čega je donedavno mogao normalno funkcionirati. Kako srce nadglasava razum, vičući da želi tebe, samo tebe i nijednog drugog.
Usamljenost je zeznuta stvar, osobito ako je dugo uz vas. Naviknete se biti sami, a onda kada postoji i najmanji plamičak nade da vas netko želi, da biste mogli biti sretni (možda po prvi put u životu uistinu sretni) sve u vama podivlja, leti, skače, galami. I sve misli na njega, on je u svemu.
Moraš biti zaista poseban da mi se toliko uvučeš u misli, znaš?
Moraš biti ono „nešto“ što tražim već stoljeće. Bar se čini da je prošlo toliko…
I jedina želja mi je sada da sam s tobom, da te gledam… Da sam sretna, da sam voljena. Ali jedino za što se uistinu molim je da si ti sretan… Kako glupo? Ne znam.
Grlo se steže, a misli lete i prave svoje scenarije. Neuspješno ih izbjegavam, a to rezultira milijunima slika, prizora nas dvoje. Neke romantične bajke, gluposti koje na pamet mogu pasti samo vječnim romanticima poput mene.
Proći će i ova noć, sutra će biti lakše. Neću sada misliti na to da će i sutra doći ista tamna noć, a meni u glavi tvoj lik, tamne oči…
Čudno kako te noć donese, i uspe mi u srce svu tugu jer nisi tu… I tko zna gdje si, tko zna s kim si. Samo čuti ti glas bilo bi dovoljno da mi srce poskoči do neba. Ma šta do neba! Pridržavam ga rukama da ne iskoči na sami spomen tvoga imena.
Ne znam koliko će ovo sve trajati. Koliko ću puta poželjeti reći ti sve, ali se spriječiti zbog stida, neugode, straha…? Ne znam.
Jedina stvar u što sam večeras sigurna je da sam zaljubljena u sami spomen tebe.
Za ostalo ne znam i nije me briga…

Bez tebe sve bi ovo već odavno k vragu otišlo.

Koje je bogatstvo kad pronađeš dušu tvoje duše. Tu neku osobu koja ti čita iz očiju, zna ti i najveće i najgore tajne, a i dalje je bezuvjetno uz tebe. Tu je da skupa plačete, smijete se, plešete, jedete sladoled. Tu je za sve.
Ne znam koja bi riječ opisala to kad imaš takvog nekog uz sebe. Sreća, valjda.
Ili nešto više od toga.

Znam Nikky evo već 6 godina, a kao da je prošla vječnost. K'o da je oduvijek bilo tako - ona i ja, ja i ona.
Osoba kojoj možeš reći i najgluplja razmišljanja, najveće tuge... Sve, apsolutno sve.
Previše smo slične, a opet u nekim stvarima različite, da me nekad i čudi kako tako dobro funkcioniramo.
Ne mogu zamisliti život bez nje, bez naših glupiranja, kava ili one predivne tišine. Bez svih gluposti koje su ovih godina učinile od nas ovo što smo sada  -već pomalo ozbiljne ženice, sa lošom srećom u ljubavi... Najbolje prijateljice, one koje se uvijek nadaju nečemu boljemu... One koje nabace najveći osmijeh i s njim šetaju kroz grad, a jedna pred drugom spuste maske i budu ono što zapravo i jesu - krhke, osjećajne, ponekad malo previše tužne, nježne i mirne...
Smiješno je kako vam neka osoba može prodrijeti u dušu, tako da više ni od sebe ne možete skrivati neke stvari... Kako postane dio vas, dio bez kojeg bi se cijeli sistem raspao.

Hvala ti što si tu, što me trpiš i slušaš moje gluposti, što me ne pokušavaš promijeniti...
Hvala ti što si takva kakva jesi, savršena.

Volim te budalice. <3

...but maybe it's time to change!

Ovi su dani neka ponovna prekretnica u mom životu. Donosim neke nove odluke, i čak mi se čini da će ovo sve izaći na dobro. Pokušavam posložiti stvari u glavi, tako da sam odlučila uzeti malo vremena za sebe. Valjda svatko dođe do tog trenutka kada sebi mora biti najvažniji, kada mora vidjeti gdje su njegovi problemi, nezadovoljstva i pokušati to ispraviti.
Pa, ja sam odlučila (dovoljno čvrsto, nadam se) poraditi na sebi, i psihički, ali i fizički (wee, ide, ideee :D ).
Sviđa mi se D., jako, i prečesto mi je u mislima, ali ne sada, sada nije vrijeme ni za kakva priznanja, ljubavi, veze. Neću to sada, ne još. Želim prvo pokušati poboljšati sebe na svaki mogući način.
Želim si unijeti više sreće i zadovoljstva u život, više samopouzdanja, hrabrosti i odlučnosti.

Ova pjesma mi je tako motivirajuća! Da, vrijeme je promjena, i držite mi fige da ih uspijem provesti.

I will, I will, I will! :)