nedjelja, 4. ožujka 2012.

Tko sam zapravo ja?

Ovih dana razmišljam i više no obično. Valjda višak slobodnog vremena tako utječe na čovjeka. I proispitujem okolinu, priče, sve pomalo. Pa onda sebe. Tko sam ja? Ovako sebe vidim, bez ogledala, zavirujući u ta zamišljena prostranstva koja zovem duša. Kopam po onome "ja", tražeći što je to zapravo.

Ja sam osoba koja kada šuti najviše govori, a kada govori obično ne zna kako što reći na najbolji način. 
Ona koja, kad misliš da ju najbolje znaš, dokaže da ju zapravo nimalo ne poznaješ. Ni ti, niti bilo tko drugi. 
Ja sam ona koja će prešutjeti milijun puta, ali taj milijun i prvi put će sasuti na tebe i drvlje i kamenje. Ako to zaslužiš, naravno. 
Ne govorim previše o nekim bitnim stvarima, ali samo zato jer imam osjećaj da ljudi nemaju što na to reći. Ili što ne želim baš svima otkrivati svaki dio sebe. 
Ne volim i ne želim biti sa svima prijatelj. Ljude s kojima sam bliska čuvam i volim cijelim svojim srcem, makar se ponekad bojim da oni zapravo ne znaju koliko je to. 
Ono što mislim - kažem, ono što kažem uistinu i mislim. Naučila sam reći svoje mišljenje, pričati u lice umjesto iza leđa i ne bojati se posljedica koje moje mišljenje može izazvati. 
Pokušavam ne biti nepromišljena, pokušavam "prvo ispeći, pa reći". 
Nije mi teško ispričati se ako sam uistinu pogriješila, ali se neću ispričati ako se ne smatram odgovornom za nešto.
Često se pravim najpametnija, a ni sama ne znam zašto. Mrzim to. 
Ona sam kojoj je potreban samo zagrljaj neke posebne osobe da dan postane divan, ona koju  samo dvije riječi mogu rasplakati kao malo dijete. Ali prave riječi.
Idealna večer mi podrazumijeva neki romantični film. Postala sam ovisna o njima.
Što još?
E, da. Ja sam onaj tip osobe koji se boji da će život provesti u samoći, bez tog  "nekog svog". Zamišljam i nadam se nekom svom princu, ali mi se svaki dan smanjuje nada da će on uistinu i doći.
Volim biti sama, ali znati da je netko "tu". Obožavam upoznavati nove ljude, pronalaziti nešto zajedničko s drugima. Najviše mi znače oni trenutci s prijateljima kada se čini da brige ne postoje, da je svijet bolje mjesto.
Čekam, uvijek nešto čekam. Znam da je takav život, ali već sam i više no umorna od čekanja. 

Vječiti sam pesimist kada se o meni radi, ali izvrstan savjetnik, utjeha i poticaj za druge. Iako se tako ne čini, skromnost mi je vrlina. :) 
Imam neki pobjednički duh, ne znam jel' to dobra ili loša osobina. Do sada mi nije štetila...

Volim pisati. Ne, obožavam pisati. Nekako je sve lakše napisati nego reći. Ili se samo meni tako čini.
Živim u nekom drugom vremenu i prostoru, negdje u mašti. U svijetu koji je samo moj, gdje nema loših stvari, pokvarenih ljudi. Tamo gdje mogu biti potpuno sretna, gdje se sve želje ostvaruju... A onda "ponekad izmislim sadašnjost, da imam gdje da prenoćim" (M.Antić).
Ne vjerujem u pravdu, ali vjerujem da u svakom čovjeku čuči, ma kako duboko, neka dobrota. Vjerujem u ljude, ma kako to glupo i apsurdno zvučalo.
Obožavam "Sumrak sagu" i vampire. Razlog? Ovako sam ja to sebi objasnila: Vampiri, bar ovi koje ja "znam"  imaju samo jednu pravu ljubav, tu srodnu dušu. A ljubav, ti njihovi osjećaji prema voljenoj osobi... To je toliko veliko da nadilazi granice normalnog. Čarobna, ogromna, svemoćna, savršena ljubav. 
Ljubav kakvu svi želimo. Valjda...
Često se pitam jesam li dobra osoba. Svatko će za sebe vjerojatno reći da jest, sa malim odmacima. Ne brinem previše o mišljenjima ljudi (osim onih s kojima sam bliska, koji su mi važni), ali mi često dođe želja da imam taj neki dar, da mogu čitati tuđe misli. Samo da ih proletim na minutu. Ne znam kako me ljudi doživljavaju. Po nekim njihovim pričama sam draga, dobra, uvijek spremna pomoći. Da li se pronalazim u tome? Pa,  iskreno rečeno, jesam. Ali me zanima ono pravo, detaljno mišljenje pojedinih ljudi o meni. Zanima me "njegovo" mišljenje, na primjer. Imam osjećaj da bi tada sve bilo lakše. Mogla bih si posložiti želje, nade, očekivanja. Možda si čak i dopustiti nadati se nečemu, ili pak suzbiti na vrijeme nade, prije no budem povrijeđena.  Pomalo se bojim biti povrijeđena, ali se nekako nadam toj nekoj ljubavi koja će donijeti samo dobre i lijepe stvari, poštedjeti me suza i svega što ide uz njih..

Napisah iznad da uvijek nešto čekam. Trenutno čekam proljeće, M. da dođe iz Dbk-a, pa da se glupiramo, šetamo i očajavamo (iako mi nije baš jasno kako ćemo to raditi sad kad otopli. Valjda ćemo hladiti čaj, nema nam druge :D ). Čekam šetnju s D., date s dečkom koji mi se ne sviđa. Čekam predavanja da vidim dečka koji mi se sviđa. Čekam sunce da stavim sunčane naočale i idem u šetnje, ispijam mostarske kave sa svojim ludama Nikky i Nelchy. Čekam princa, ali ne mora biti princ. Nek' bude samo onakav kakvom se nadam. I ono možda što najviše čekam - da mi se snovi počnu ostvarivati, da osjetim tu neku filmsku ljubav, potpunu sreću, da pomislim da život napokon kreće u nekom pravom smjeru za mene. Da osjetim da bi ovo ipak mogao biti i moj svijet...

3 komentara:

  1. ''Ne govorim previše o nekim bitnim stvarima, ali samo zato jer imam osjećaj da ljudi nemaju što na to reći. Ili što ne želim baš svima otkrivati svaki dio sebe. '' -
    ova rečenica je savršena, puno razmišljam o njoj u zadnje vrijeme... tek sada kada sam izgubila najbolje prijateljicu shvaćam koliko sam se malo ljudima otvarala, jer ona je bila jedina koja je znala sve moje priče. I nisam se drugima otvarala iz nikakvih drugih razloga, nego zbog toga što mislim da jednostavno nije bitno. Da drugima moj život nije bitan. Jer uvijek sam takve ljude smatrala željnima pažnje, te ljude koji su pričali sve o sebi. Nikad nisam htjela bit takva, a još manje im dati teme i mjesta za povrijedit.. jer što manje znaju, to sam sigurnija....daaaa....

    Vjeruj mi draga, sada kad više nema nje, sada žalim što se drugima nisam otvarala... jer bar bi mi tako ostao još neko tko bar zna sve... :(

    I nemoj bit tužna, nemoj čekati '' onog '' :)
    Uvijek dođe kad odustaneš, i kad ne tražiš... tak je i moj došo, i ostao tu ;)

    pusaaaaa

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Doći će ljudi kojima ćeš se povjeriti, kod kojih ćeš osjetiti da su tu, da te neće iznevjeriti... Drago mi je da imamo sličnih osobina. :)

      <3 <3

      Izbriši
  2. Gracias, me alegro que te gusta. :)

    OdgovoriIzbriši

Hvala. <3